Neke osobe su roda koji nije ni muški ni ženski, a mogu se identifikovati i kao muškarci i kao žene u jednom trenutku, mogu biti različitih rodova u drugom, ili u potpunosti bez roda u nekom trećem, a mogu i dovesti u pitanje samu ideju o postojanju samo dva roda. Ove osobe sebe opisuju kao rodnoqueer ili rodno neutralne, a ovakvi rodni identiteti koji odbacuju koncept rodne binarnosti sve više bivaju priznati u pravnim, medicinskim i psihološkim sistemima i dijagnostičkim klasifikacijama što je u skladu sa povećanom vidljivošću i zagovaranjem za njihova prava. Studije takođe pokazuju da se veliki broj osoba u svetu određuju kao rodno neutralne osobe, dakle odbacuju koncept rodne binarnosti.

I dok su osobe koje se rodno ne određuju postojale kroz čitavu istoriju i u različitim društvima, uglavnom prihvaćene, u današnjem savremenom društvu su marginalizovane i često se podvode pod poremećaje i patologiju, marginalizovane su i trpe diskriminaciju. U Srbiji ne postoji regulativa koja pokriva položaj i prava osoba koje se rodno ne određuju, za razilku od Australije, Francuske, Malte, itd.

Za transserbia.org razgovarala sam sa Natašom Popović, aktivistkinjom organizacije Da se zna o pitanjima roda, rodnog identiteta i o tome kako izgleda kada se osoba rodno ne određuje.

Pre svega, kako se određuješ i kako gledaš na pitanja roda i rodnog identiteta?

Kada je u pitanju moj rodni identitet, identifikujem se kao rodno neutralna osoba. Na rod gledam kao na čitav spektar koji se ne može ograničiti isključivo na muško ili žensko. Kada je u pitanju moja seksualna orijentacija, privlače me devojke.

Kako se razvijao tvoj odnos prema rodu? Kada si shvatila da si drugačija od ostale dece i kako je to uticalo na tvoje detinjstvo?

Moja samospoznaja se desila sa nekih 17 godina. Ne sećam se kako je uopšte došlo do toga da krenem da razmišljam o svom rodu, samo sam u jednom trenutku shvatila da se ne osećam ni kao muško, ni kao žensko, da sebe ne mogu nikako staviti ni u jednu od te dve „kutije“. Bilo mi je potrebno nekoliko godina da dođem do „etikete“ koja mi odgovara, odnosno da dođem do termina koji mi najviše odgovara i ne stvara neprijatnost.

Da li si imala neki vid podrške i da li si mogla da razgovaraš s nekim o ovim stvarima? Odakle je dolazila podrška u tim trenucima?

Tada sam o tome mogla da razgovaram sa svojom devojkom koja nije baš najbolje kapirala šta se dešava, ali mi je svakako bila tu za mene. S roditeljima sam o tome pričala 2 godine kasnije, ali nisam sigurna koliko su razumeli o čemu pričam, pa je to nekako ostalo iza nas. Jedino što se menja vremenom je činjenica da su sve komotniji s tim da mi kupuju i da nosim odeću s muškog odeljenja. Kada je uticaj kulture u pitanju, mnogo mi je pomoglo to što sam u tom trenutku dosta pratila scenu japanskog roka i korejskog popa koje su otvorenije kada je androgini izgled u pitanju, gde je neuklapanje u standardne norme prihvatljivo.

Kako je izgledao tvoj proces autovanja i gde se to najpre desilo?

Prvo sam se autovala svojoj devojci, a kasnije najboljoj drugarici. Obe su mi pružile podršku. S obzirom na to da je moja okolina bila dosta konzervativna, nisam nikom pričala o svom rodnom identitetu, nekako je dovoljna u tom trenutku bila činjenica da sam se već bila autovala kao lezbejka i trebalo je da se nosim sa tim.

Nakon autovanja, kada si shvatila šta želiš da uradiš po pitanju svog rodnog identiteta? Da li si znala kome da se obratiš za pomoć i podršku?

Do te vrste podrške sam došla tek kasnije kada sam već bila skroz otvorena po pitanju svog rodnog identiteta, ali je svakako bilo korisno da znam kome mogu da se obratim u slučaju da zapravo krenem da uzimam hormone.

Kako je izgledalo biti autovana osoba u sredini kao što je recimo fakultet? Da li si imala podršku aktivističkih organizacija, LGBT, feminističkih, itd, ukoliko uzmemo u obzir da generalno nisu baš senzibilisani za pitanja roda i pokvirivanja istog?

Na fakultetu sam uvek imala podršku, bilo da je u pitanju seksualna orijentacija ili rodni identitet. U aktivističkim organizacijama ljudi još uvek nisu otvoreni prema rodu kao spektru i onda dolazi do malo neprijatnijih situacija, na koje uglavnom odreagujem i onda uglavnom sve bude OK.

Kakvo je tvoje iskustvo sa prihvatanjem odnosno diskriminacijom?

Nisam imala neki problem s prihvatanjem, ni same sebe, a ni kada je u pitanju bilo prihvatanje drugih ljudi. Jedino sto mogu navesti je svakodnevni rizik od napada, jer nikad ne znam koliko neko moze biti isprovociran time da „ne može da me provali“. Tu su svakako i ružni komentari prijatelja mojih prijatelja ili devojaka, ali se svakako uvek trudim da te ljude ignorišem i maksimalno zaustavim dalju komunikaciju sa njima.

Kako je išla priča sa tobom i prolaženjem, da li si tu imala nekih problema?

Pa recimo da uglavnom nemam problem sa prolaženjem jer mi je u principu OK ako me percipiraju kao žensko, iako svakako laska kada su zbunjeni jer ne mogu da me stave ni u jednu kutiju, što opet može imati svojih posledica, ali to je već druga stvar.

Kako bi opisala svoje iskustvo sa zdravstenim institucijama? Kako izgleda odlazak lekaru opšte prakse ili ginekologu – da li su senzibilisani i imaju li razumevanja?

Tu nisam baš sigurna šta da odgovorim jer uglavnom nemam problema na pregledima, samo poneki čudan pogled u čekaonici. Ali svakako da treba raditi na edukaciji zdravstenih radnika/ca, kako ne bi dolazilo do neprijatnih situacija.

Šta misliš o inicijativama kao što je Zakon o rodnom identitetu Gayten-LGBT?

Taj zakon bi svakako pomogao trans i interseks osobama u Srbiji u pogledu raznih pitanja, olakšale bi se trenutne jako zamorne procedure, koje su, pre svega, za mnoge trans i interseks osobe neodgovarajuće.

Skoro sam učestvovala u video spotu koji promoviše Zakon o rodnom identitetu organizacije Gayten-LGBT zajedno sa trans osobama, u kom govorimo o neophodnosti usvajanja ovakvog zakona koji bi na jasan način regulisao prava i položaj trans i interseks osoba u Srbiji.

Šta misliš da možda nedostaje LGBTIQ aktivizmu kod nas - na čemu to još treba raditi?

Otvorenost. Prema mom mišljenju, tužno je što naši aktivisti/kinje nisu dovoljno informisani/e o šarolikom spektru rodnih identiteta, a sve je više osoba koje bi pričale o tome i za koje postoji mogućnost da bi se i one mogle razočarati u isto to što i meni povremeno zasmeta.

Priredila: M. Jeremić

Posetite chat server našeg vebsajta, mesto za LGBTIQA razgovore