Srbija, LGBT, diskriminacija i mentalno zdravlje: „Niko na ovom svetu ne treba da oseća da je sam" - Geten

Momčilo i Đorđe ne sećaju se detinjstva kao bezbrižnog.

Zbog seksualne orijentacije, u školi su svakodnevno trpeli fizičko i psihičko maltretiranje, a u pubertetu su se osećali odbačeno, uplašeno i kao da ih niko ne razume.

Takav odnos okruženja ostavio je posledice po mentalno zdravlje, ali oni su, kako kažu, uspeli da se uhvate u koštac sa problemima verujući u sebe, uz podršku bližnjih i stručnu pomoć psihologa.

„Psiholog nije taj ko će ti rešiti problem, nego će koračati sa tobom u rešavanju problema", kaže Đorđe Đorđević za BBC na srpskom.

Samo prošle godine, više od 430 LGBT ljudi javilo se zbog diskriminacije i nasilja organizaciji Da se zna, koja pruža pravnu i psihološku pomoć.

Odbačenost i strah

Momčilo Čanković
PRIVATNA ARHIVA / MOMČILO ČANKOVIĆ
Momčilo je uz ovu fotografiju na Fejsbuku svim prijateljima javno rekao da je gej

 „Slobodan sam i ne plašim se da kažem - ja sam Momčilo Čanković i ja sam gej", kaže ovaj 24-godišnji momak, rođen u selu blizu Kikinde.

Ali nije uvek bilo tako. Školske dane opisuje kao „pakao".

Sa diskriminacijom se nosi od „malih nogu", kaže, ali uvrede su bile izraženije u drugom i trećem razredu, kada je počeo da se oseća odbačeno.

„Bio sam u strahu da se krećem, mislio sam da će me neko napasti na ulici", kaže.

Tada je prvi put posetio psihoterapeuta.

„Dobio sam antidepresive, ali sam se zbog njih povukao u sebe.

„U dogovoru sa majkom sam odlučio da prestanem da ih pijem i da se sam izborim protiv pritiska okoline", kaže.

Očekivao je da će biti bolje kada posle seoske osnovne, krene u srednju školu u Kikindi - ali nasilje, češće psihičko nego fizičko, nije prestalo.

Nije smeo slobodno da izađe na odmor ili da kupi užinu, a neki su, objašnjava, izbegavali da budu viđeni sa njim da ne bi bili etiketirani na isti način.

„Bilo je sačekivanja posle škole, maltretiranja od škole do autobuske stanice - bio sam prinuđen da trčim", kaže Momčilo.

Nasilje je dostiglo vrhunac kada su ga napala dva momka dok je selom šetao sa drugaricama.

„U sebi sam mislio, nek' urade šta hoće, samo neka prestane", kaže.

U tom trenutku se osećao bespomoćno, dodaje.

„Tad sam se zapitao šta je svrha mog postojanja", seća se.

Od januara 2017. do kraja juna 2020. godine zabeleženo je 166 nezakonitih postupaka motivisanih seksualnom orijentacijom žrtve, a 57 je prijavljeno policiji, pokazuje Istraživanje „Podaci, a ne zvona i praporci" organizacije Da se zna.

Kada su u pitanju prijavljeni slučajevi, fizičko nasilje zabeleženo je u 45,6 odsto slučajeva, psihičko u 36,8 odsto slučajeva, pretnji je bilo 29,8 odsto, a uništavanja imovine i vandalizma u 17,5 odsto.

Manji broj prijavljenih slučajeva obuhvatao je diskriminaciju i proganjanje.

Istraživanje Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID), objavljeno u septembru 2021, ukazuje na to da polovina ispitanih građana u Srbiji iskazuje negativan stav prema ljudima suprotnog seksualnog opredeljenja.

2017 pride moments of freedom
BBC/LAZARA MARINKOVIĆ

 „Mislio sam da je kraj"

Momčilo kaže da je zbog nasilja u određenim periodima imao samoubilačke misli, ali da nikad nije pokušao sebi da naudi.

Odlučio je da se uhvati u koštac sa krizom, a u tome je imao pomoć.

„Psiholog je bio tu da me usmeri, ali sam se na kraju izborio sam, a majka mi je bila najveća podrška", kaže.

Mladi su četiri puta podložniji suicidnim mislima, planovima i pokušajima samoubistva nego njihovi vršnjaci, navode iz vodeće organizacije koja se bavi prevencijom samoubistava kod mladih LGBT ljudi, Projekat Trevor.

Mnoga istraživanja ukazuju na negativan efekat iskustva diskriminacije i nasilja na mentalno zdravlje, kažu iz Centra za prava LGBT+ ljudi Geten.

„Pre svega kada je reč o anksioznosti, depresivnosti, pojavi suicidnih misli i pokušaja samoubistva", kažu iz Getena za BBC na srpskom.

Navode da je za diskriminisane grupe stalni izvor stresa svest o negativnom društvenom odnosu prema grupi kojoj pripadaju.

„Takođe, i znanje da se nasilje i diskriminacija dešavaju drugim osobama iz iste grupe, odnosno da je opasnost stalna", kažu.

boka
FONET

 Momčilu su dešavalo da danima nema želju da ustane iz kreveta.

Često je išao kod školskog psihologa i svakodnevno je trpeo nasilje, zbog čega mu je „mentalno zdravlje bilo na ivici", kaže.

„Mislio sam da je kraj", kaže on.

Život mu je postao lakši kada se preselio u Novi Sad i upisao fakultet, ali posledice su ostale.

„Imao sam flešbekove, nekad mi se sve vraćalo - sve tuče i pretnje.

„Plašio sam se da li će me neko prepoznati ako odem do prodavnice i napasti", kaže.

Tada su mu najviše pomogle majka Ljiljana i najbolja drugarica Gorica.

Govorile su mu da nije sam i da zajedno mogu sve.

„Treba tražiti pomoć prijatelja ili psihoterapeuta.

„Niko na ovom svetu ne treba da oseća da je sam", kaže Momčilo.

Dodaje da je srećan što je majka prihvatila njegovu seksualnu orijentaciju i što može da bude ono što jeste.

Prvi put sa mamom na Prajd:

„Najvažnija je podrška porodice"

Kada bliske osobe ili članovi porodice diskriminišu LGBT ljude, to znatno jače utiče na njihovo mentalno zdravlje nego kada se to dešava u nekom drugom okruženju - poslovnom, društvenom ili školskom, kaže Filip Milenović, psiholog i psihoterapeut.

„Osim nedostatka ljubavi koja se tom prilikom doživi, oseti se nepoštovanje i nepripadanje.

„Šalje se poruka na biće te osobe i stavlja zabrana na postojanje", navodi Milenović za BBC na srpskom.

Napominje da LGBT ljudi sa tim izlaze na kraj na različite načine, kao i da se aktiviraju mehanizmi odbrane koji mogu biti dobri ili loši.

„Dobri su kada prihvatimo sebe takve kakvi jesmo, akcenat stavimo na naše vrednosti i budemo sigurni u sebe.

„U tom slučaju bilo kakvi negativni komentari i diskriminacija neće uticati na sopstveno mišljenje o vrednosti te osobe", objašnjava.

Na taj način, samopouzdanje neće pasti toliko kao kod onih koji požele da ih nema, da se povrede ili okrenu rizičnom ponašanju - što je loš mehanizam odbrane, kaže Milenović.

„On se ogleda u tome da sebe povređujemo, bilo da fizički nanosimo povrede, uzimamo supstance poput alkohola i narkotika ili se ponašamo promiskuitetno", navodi.

Ističe da je važno imati bazu koju čine ljudi koji vas podržavaju i vole.

„Najbolje bi bilo da to imamo u primarnoj porodici, ali ako to iz nekog razloga nije moguće, onda bi bilo dobro da stvorimo krug prijatelja i ljudi koje smo odabrali da nam budu podrška", objašnjava Milenović.

„Sam sam na svetu"

Đorđe Đorđević
Đorđe Đorđević

Đorđe Đorđević iz Vranja ima 17 godina i identifikuje se kao kvir.

Kvir je termin koji označava sve ljude koji potpadaju pod manjine neheteroseksualne orijentacije ili rodnog identiteta drugačijeg od onog biološkog koji im je pripisan na rođenju.

Đorđe se nedavno preselio u Beograd i kaže da se oseća slobodno, ali da je diskriminisan od kada zna za sebe.

„Bio sam fizički i psihički maltretiran od malih mogu, zbog interesa koji nisu bili fudbal i košarka."

Vršnjaci mu nisu davali da se igra sa njima, već su ga gađali loptom.

„Tokom osnovne škole počela su dobacivanja na ulici, čak i od ljudi koji me ne poznaju", kaže on.

Svaki negativan komentar utiče na samopouzdanje, koliko god ga imali, kaže Milenović.

„Pogotovo ako se tiče nečega što vi jeste i što ne možete da menjate.

„Neko se lakše izbori protiv toga, ali nekome to pokvari celu nedelju", kaže.

Kada se tako nešto dogodi na poslu ili u školu, problem postaje veći, dodaje.

„Stvara se anksioznost i strah kada ponovo morate da idete na ta mesta.

„To može dovesti do izbegavanja tih mesta ili da tamo idete uz pomoć nekih supstanci", objašnjava on.

Đorđe kaže da se u tim situacijama osećao kao da je „sam na svetu"

U sedmom razredu je otišao na razmenu učenika u Švajcarsku, što je za njega bio preokret u životu.

„Tad sam upoznao ljude slične sebi i naučio da treba da se volim onakav kakav sam", navodi.

2016 pride march secured by police
BBC/LAZARA MARINKOVIĆ Scena sa Parade ponosa u Beogradu 2016. godine

Ali doživljavao je nasilje u školi, kao i Momčilo.

„Gurali su me, slali su mi preteće poruke - da će me prebiti, da ću umreti.

„Pre dve godine grupa muškaraca je pokušala da me napadne u parku", priseća se.

Narednih šest meseci je strahovao da izađe iz kuće.

„Ni sada se ne osećam sigurno nigde, uvek je prisutna doza straha.

„Oko mene su uvek prijatelji, ne ostajem sam napolju ni dan danas", kaže Đorđe.

Mesto za podršku i razgovor o mentalnom zdravlju:

Iz iskustava koje je imao na samom početku srednje škole proizašli su i psihički i fizički problemi, kaže Đorđe.

Bolovao je od blažih oblika depresije, ali u početku nije pronašao odgovarajućeg psihologa - što je problem koji je imao i Momčilo.

„Jedna psihološkinja mi je rekla da je moja seksualna orijentacija problem.

„Rekla mi je da sam ja muškarac koji živi u Srbiji i da to moram da iskorenim", kaže Đorđe.

Tako je i Momčilu savetovano da ne bude „toliko feminiziran".

„Nailazio sam na osude, iako smatram da psiholozi nemaju pravo na to", navodi on.

Postoje psiholozi sa homofobičnim i transfobičnim stavovima, kaže Nikola Planojević iz organizacije Da se zna.

„Od izuzetne važnosti je da postoje terapeuti i terapeutkinje koji su senzibilisani za rad sa LGBT zajednicom", navodi on za BBC na srpskom.

A postoje i drugačiji primeri, o čemu svedoči Đorđe.

„Imao sam psihološkinju koja mi je bila jako velika podrška.

„Podstakla me je da ne stagniram u životu", priseća se.

„Psihoterapija je podrška"

Svi LGBT ljudi koji su doživeli diskriminaciju bi trebalo da posete terapeuta, smatra psiholog Milenović.

„Psihoterapeut može da im pomogne u tome da prihvate sebe i poboljšaju samopouzdanje", navodi.

Objašnjava da pad samopouzdanja može da ima različite posledice.

„Možete razviti mehanizam da odbijate ljude i budete nepristupačni kako ne biste doživeli odbacivanje i povređivanje.

„Možete da se zatvorite i samoizolujete - što može da bude neka vrsta depresije ili jednostavno izbegavanje, asocijalna vrsta ponašanja", kaže.

Dodaje da postoji mogućnost da dođe do izbegavanja kontakata ili stvaranja loših kontakata, kao i nemogućnosti ostvarivanja zdravih emotivnih veza.

„Psihoterapija može da vas usmeri kako da izađete na kraj sa svakom emocijom na adekvatan način.

„Sve emocije su normalne bile prijatne ili ne, a kako izlazimo na kraj sa njima može da bude normalno ili nenormalno", navodi.

Šta ukoliko LGBT osoba nema podršku porodice?

Može doći do razvijanja bazičnog nepoverenja kod LGBT ljudi ukoliko ne dobiju podršku porodice, zato što se od njih očekuje podrška i zaštita, kaže Milenović.

„To ne može da se prevaziđe bez ozbiljnog rada, kako ne bi imalo posledice po odnose sa drugima u budućnosti.

„Ali moguće je uz dobru psihoterapiju, uz ljude koji vas vole, imaju strpljenja i koji žele da vam pomognu", kaže.

Takvu pomoć danas pružaju organizacije koje se bave problemima LGBT osoba.

Prajd info centar, Da se zna i Geten su samo neke od njih.

Bitno je napomenuti da se osobe iz LGBT zajednice susreću sa problemima koji se ponekad znatno razlikuju od onoga što druge osobe proživljavaju, kaže Planojević iz organizacije Da se zna.

„Pored diskriminacije zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, postoje i problemi sa samoprihvatanjem, procesom autovanja, sa porodicom i društvom", navodi.

Kao posebno ranjive delove LGBT zajednice izdvaja trans ljude, one iz manjih gradova i mesta i roditelje koji se suočavaju sa diskriminacijom njihove dece zbog toga što su oni deo LGBT zajednice.

U Centru za prava LGBT+ ljudi Geten podršku pružaju u dva smera - kroz besplatne pravne konsultacije i psiho-socijalnu podršku u vidu individualnih ili grupnih konsultacija.

Kažu da godišnje obave preko 300 pojedinačnih razgovora u formi savetovanja i psihoterapije.

„Pružanje usluga u vaninstitucionalnom sektoru je važno.

„Ne samo zbog stigme koja okružuje mentalne poremećaje - koja je kod nas i dalje veoma zastupljena - već i zato što je nedovoljan broj stručnjaka za mentalno zdravlje edukovan iz LGBT afirmativnog pristupa", navode iz ove organizacije za BBC na srpskom.

Osim psihoterapije i savetovanja sa sertifikovanim psihoterapeutkinjama, dostupan je i njihov SOS telefon koji postoji od 2006.

Na njihovom sajtu nalaze se forum i čet putem kojeg LGBT ljudi mogu da se povežu, razmene iskustva i relevantne informacije, prevaziđu izolaciju i usamljenost.

„To je od velikog značaja za osobe koje žive u manjim, ruralnim sredinama gde nemaju mogućnost da upoznaju druge LGBT ljudi niti se obrate direktno za pomoć.

„Mnogim LGBT ljudima izazov je da se u potpunosti izlože kada govore o potrebama i problemima, te iskustva pokazuju da je nekima lakše da zatraže podršku pismenim putem ili telefonom", navode iz ove organizacije čiji članove i članice tima su posebno obrazovani za rad sa LGBT ljudima.

Dnevno u proseku imaju bar tri poziva.

Đorđe je nedavno roditeljima saopštio da je kvir.

„Imam sreće što su oni 90 odsto u redu sa tim, to je velika retkost.

„Oni su mi rekli: 'Nećemo mi tebe da menjamo'", kaže Đorđe.

Ukoliko vam je kao LGBT+ osobi potrebna pomoć ili podrška, u Srbiji su dostupne sledeće organizacije i brojevi telefona:

Izvor