Odabir roda, a ne promjena pola - Geten

Nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta bavi se pravom da država prepozna nečiji rodni identitet kroz pravo na samoodređenje, ocijenio direktor nevladine organizacije “Spektra” Jovan Ulićević

Nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja bavi se isključivo pravom da država prepozna nečiji rodni identitet kroz pravo na samoodređenje i uopšte se ne bavi pravom na pristup promjeni pola. Pitanje promjene pola regulisano je prije više od 10 godina, kroz drugi zakon.

To je, pored ostalog, “Vijestima” rekao Jovan Ulićević, direktor nevladine organizacije “Spektra”.

“Ovim Nacrtom zakona želimo da omogućimo pravo da biramo da li, i ako da, kada i kako ćemo se odlučiti na intervencije na svom tijelu”, rekao je Ulićević.

Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava pripremilo je nedavno Nacrt zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Javna rasprava na tekst nacrta završena je 15. marta.

Nacrtom se propisuje pravo crnogorskim državljanima da promijene oznaku pola, ime i matični broj, a isto pravo predviđeno je i za djecu stariju od 15 godina, uz saglasnost roditelja.

“Cjelokupni Nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja se bavi isključivo onim što mu je u nazivu - dakle, pravom da država prepozna nečiji rodni identitet kroz pravo na samoodređenje. To ujedno znači da se ovaj Nacrt zakona ne bavi uopšte pravom na pristup promjeni pola, što je pitanje koje smo regulisali još 2012. izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju i 2014. Pravilnikom o utvrđivanju medicinskih razloga za promjenu pola, dakle prije više od 10 godina”, kazao je Ulićević.

Komentarišući dio nacrta koji se odnosi na pravo maloljetnika da promijene ime, oznaku pola i JMB, kazao je da je to iz razloga da se ukine nehumana praksa sterilizacije, “ne samo odraslih, već i djece, koja je trenutno aktuelna u crnogorskom zakonodavstvu”.

“Ako smatramo da odrasli ne treba da budu uslovljeni prinudnom sterilizacijom da bi imali dokumenta koja odgovaraju njihovom identitetu i izgledu, onda posebno važnim smatramo da djeca ne treba da budu u ovoj situaciji, kao ni njihove porodice. U tom smislu, ovim članom omogućavamo mladima da uz podršku roditelja/staratelja, kao i relevantnih stručnjaka koji ih inače podržavaju u procesima prilagođavanja pola, uzmu vrijeme, ne žure s odlukama koje se tiču hirurških intervencija na tijelu, i da dobiju odgovarajuća dokumenta, bez da su se podvrgli sterilizaciji, što je nepovratna intervencija”, rekao je Ulićević “Vijestima”.

Nasilje, izolacija...

Svaki put kad osoba pokaže lični dokument koji je u suprotnosti sa onim što jeste, doživljava novo nasilje.

“Lična dokumenta pokazujete u svakoj situaciji - u pošti, u banci, prilikom prelaska granice, kad pristupate zdravstvenoj zaštiti, dakle, vaš lični dokument je nešto što stalno imate pri sebi i stalno dijelite sa drugima. Sada imamo situaciju da ljudi ili pristaju na prinudnu sterilizaciju da ne bi prolazili kroz nasilje kroz koje prolaze kad pokazuju dokumenta koja ne odgovaraju njihovom izgledu i rodnom identitetu, ili odbijaju prinudnu sterilizaciju (iz razloga jer ne žele da prođu kroz taj nepovratan proces, ali neki i iz zdravstvenih razloga). To onda praktično znači svakodnevno nasilje svaki put kad pokažu dokumenta koja su u suprotnosti sa onim što jesu”, kaže Ulićević.

To su, dodaje on, situacije koje dovode do toga da se ljudi izoluju, da imaju što manje kontakta sa drugima, da su isključeni sa tržišta rada, iz obrazovanja...

“Što je veliki gubitak i za te ljude, ali i za Crnu Goru, koja nema baš privilegiju da se odriče svog potencijala”, dodaje Ulićević.

Mogućnost da u uzrastu od 15 godina dijete može da promijeni ime, oznaku pola i JMB, prema riječima Ulićevića, “znači puno”.

“Uzmimo samo u obzir da smo imali nekoliko slučajeva da su mladi ljudi napuštali škole, jer su stalno bili izloženi nasilju zbog toga što nisu mogli da promijene dokumenta. Ukoliko od mladih, koji imaju podržavajuće roditelje (što je mnogo više slučaj sada, nego ranije), zahtijevamo da se podvrgnu nepovratnom procesu sterilizacije, samo da ne bi doživljavali nasilje u školama, kakvo smo društvo? Ovim Nacrtom zakona želimo da omogućimo pravo da biramo da li, i ako da, kada i kako ćemo se odlučiti na intervencije na svom tijelu. Za one koji su mladi i maloljetni, posebno je važno da imaju ovo pravo i da nisu prisiljeni od države da donose ovakve odluke, samo da bi izbjegli nasilje usljed pogrešnih dokumenata”, kazao je Ulićević.

Samoodređenje i integritet

Osim propisa koji adresiraju zdravstvene aspekte, pitanje rodnog identiteta tretiraju i Zakon o zabrani diskriminacije iz 2011, Zakon o rodnoj ravnopravnosti iz 2015, koji garantuju zabranu diskriminacije na osnovu rodnog identiteta, kao i jednakost transrodnih osoba.

“Dakle, imamo propise koji su stari 10 godina, neki i preko, koji su omogućili poštovanje nekih ljudskih prava, ali dok ne uklonimo prinudnu sterilizaciju i dok ne obezbijedimo pravo na samoodređenje svima, odnosno pravo na dostojanstvo i integritet, što garantuje i Ustav Crne Gore, teško da se možemo hvaliti naprednim propisima”, kazao je Ulićević.

U okviru propisa koji adresiraju samu promjenu pola, dodaje on, starosna granica za pristupanje hirurškim zahvatima je 16 godina, dok za hormonsku terapiju nema starosne granice, već nju propisuje ljekar endokrinolog, nakon mišljenja psihijatra i psihologa.

Ulićević ponavlja da neko ko se odluči da promijeni ime, oznaku pola i JMB, ne mora da se odluči i na uzimanje hormonske terapije ili neki medicinski zahvat, ali da se ljudi na taj korak odlučuju jer su dokumenta osnovni preduslov za olakšavanje njihovih života.

Podsjeća na rezultate istraživanja o potrebnim psihosocijalnim programima podrške TIRV (trans, inter i rodno varijantne osobe) žrtvama nasilja, koje je “Spektra” sprovela prošle godine, a prema kojem su svi koji su učestvovali u ispitivanju (100 odsto uzorka) svjedočili da su u posljednjih pet godina bili lično maltretirani od pojedinca ili grupe zbog bilo kojeg razloga, na način koji ih je zaista uvrijedio ili uznemirio.

Za najveći broj ispitanika (81,3 odsto) donošenje zakona o rodnom identitetu jedan je od prioriteta kad je u pitanju zajednica transrodnih/interpolnih/rodno varijantnih osoba.

“Istraživanje o radnim pravima trans osoba nam je pokazalo i da je ovaj zakon preduslov za učešće trans osoba na tržištu rada. U tom smislu vidimo koliko su važna adekvatna dokumenta i pristup promjeni dokumenata bez prinudne sterilizacije”, rekao je Ulićević.

Sagovornik “Vijesti” kaže da je crnogorsko društvo spremno i sada da u potpunosti prihvata pravo na samoodređenje.

“Ovo društvo odlično zna kako je kad mu je identitet negiran i vjerujem da među nama ima dosta onih koji smatraju da ne treba nikome negirati identitet. Takođe, podaci iz ‘Spektrinog’ istraživanja javnog mnjenja iz oktobra 2023. nam pokazuju da 44,3 odsto građana/ki Crne Gore smatra da trans osobe ne treba da prolaze kroz sterilizaciju da bi promijenile oznaku pola u dokumentima, a 37,2 odsto nema mišljenje o ovom pitanju. Ako uzmemo u obzir da imamo deceniju aktivizma po ovom pitanju, shvatam ove podatke kao direktno pobijanje tvrdnji da je ‘većinska Crne Gora’ protiv trans osoba”, kazao je Ulićević.

Dodaje i da ne može da prihvati teze “da tradicionalnost znači mržnju prema drugome i drugačijem”.

“Mislim da su takve teze uvredljive za Crnu Goru, njene građane i na kraju krajeva veliko nasljeđe društvene pravde koje nosimo s ponosom”, rekao je on.

“Samoodređenje” je bio slogan jedanaestog Montenegro prajda, koji je organizovan u Podgorici, u oktobru prošle godine.

Podrška države dobra, ali još ima posla

Podrška za osobe koje se odluče na uzimanje hormonske terapije i/ili na medicinski zahvat podrazumijeva više aspekata, a praksa u Crnoj Gori je, kaže Ulićević, u tom smislu jako dobra.

“Imamo edukovane stručnjake, a naročito psihologe i psihijatre, koji već dugo rade u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) sa trans osobama, ali i mladima i njihovim porodicama, pružaju im podršku i staraju se da se implementiraju najbolje prakse, sa najboljim ishodima za ljude, što je i suština kvalitetne zdravstvene zaštite”, kaže on.

Osim njih, dodaje, podršku pruža i NVO “Spektra”, kroz obezbijeđenu psihoterapiju, psihološke radionice.

“Radili smo i puno sa socijalnim radnicima/ama, kako bismo adekvatno mogli da pruže podršku trans osobama i njihovim porodicama. Ove servise pružaju i druge nevladine organizacije, poput Kvir Montenegra i NVO Juventas, Centar za ženska prava...”, kaže on.

Prema riječima Ulićevića, još je mnogo posla kako bi podršku adekvatno dominantno vodila država i njeni servisi, a ne NVO, ali će do tada nevladine organizacije biti vjerni partneri države.

Dodaje da je Crna Gora u regionu poznata po podršci koju trans osobe imaju: “Naročito u okviru sistema zdravstvene zaštite, na čemu smo dugo i intenzivno radili”.

Zakonska rješenja u regionu i EU

Promjena oznake pola u dokumentima bez obaveze da se prethodno uradi medicinska intervencija omogućena je u Hrvatskoj. Ulićević kaže da to, ipak, administrativno nije dobro riješeno, “zbog tijela koja odlučuju o tome”.

“Modalitet koji je uzet jeste dopuna Zakona o matičnim registrima, što je podrazumijevalo donošenje podzakonskog akta, što ga čini nesveobuhvatnim. Naime, promjena ličnih dokumenata u matičnim registrima predstavlja samo bazični oblik promjene, što mora biti praćeno i izmjenama u različitim sferama života, kao što su registri u oblasti obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja...”.

Kad je u pitanju Srbija, vjeruje da će se ta država uskoro suočiti sa tužbama, zbog zahtjeva da se osoba podvrgne hormonskoj terapiiji, što je, kaže, direktno kršenje presude Evropskog suda za ljudska prava.

“U Evropskoj uniji (EU) sve je više zemalja koje se odlučuju za samoodređenje kao princip, te time ubrzano napuštaju praksu prinudne sterilizacije, što je zaostavština fašističkih režima od kojih Evropa pravi otklon”, rekao je Ulićević.

Zemlje koje obezbjeđuju samoodređenje su Belgija, Danska, Finska, Island, Irska, Luksemburg, Malta, Portugal, Španija, Švajcarska.

“Neke zemlje čak vrše reparacije trans osobama koje su prošle kroz prinudnu sterilizaciju (Švedska, Holandija), a neke zemlje su u potpunosti uklonile oznaku pola iz dokumenata, smatrajući je suvišnom (Belgija, Njemačka, dok su Norveška i Holandija u procesu da to urade)”, dodaje sagovornik “Vijesti”.

U tom smislu, kaže, odlučili su se na rješenje koje je primjenljivo u crnogorskom pravnom sistemu:

“A koje omogućava uklanjanje prinudne sterilizacije i obezbjeđivanje prava na samoodređenje, kroz jednostavan administrativan proces, a uz garantovanje pravne sigurnosti našem sistemu”.

Izvor