Dvostruka kazna: smeštaj i zaštita transrodnih osoba u zatvorima - Geten

U ovom stručnom tekstu, Viktorija Patrikson, koja je izučavala mere vlade SAD u vezi s postupanjem prema transrodnim osobama u zatvorima, razmatra jedinstvene probleme s kojom se  ove osobe susreću, kao i pristupe koje vlade različitih država primenjuju.

Rodno određenje, odluke u vezi sa smeštajem, pristup zdravstvenoj zaštiti, nasilje i seksualno zlostavljanje samo su neki od problema koji čine transrodne osobe jednistvenom populacijom za postupanje u zatvorima. Problemi s kojima se one suočavaju zatvorska uprava i zvaničnici oduvek su previđali, i situacija je slična širom sveta. Međutim, poslednjih decenija primećuje se obećavajući porast mera i preporuka koje za cilj imaju razmatranje postupanja s transrodnim zatvorenicima/cama. Države se drastično razlikuju po svojim pristupima ovom problemu, ali koji je način najbolji kad je u pitanju zaštita i bezbednost transrodnih osoba u zatvorima?

Nastavljajući se na poznatu analizu Grešama Sajksa iz 1958. godine, „užasi zatvora“ su oduvek upravljali svakodnevicom zatvorenika. Međutim, problemi zatvorskog života ne utiču na sve zatvorenike na isti način, niti podjednako. Određeni aspekti lišavanja slobode imaju tendenciju da ulaze u interakciju sa i pojačavaju već postojeće ranjivosti i izloženosti s kojima osobe dolaze u zatvor. Kao ranjiva populacija u društvu – s visokim rizikom od depresije, samoubistva, maltretiranja i nezaposlenosti i drugim teškim uslovima – transrodne osobe se istovremeno suočavaju sa disproporcionalnim nivoima ranjivosti i izloženosti u zatvoru.

Poslednjih decenija primećen je rast i jačanje aktivizma za trans prava, uključujući i zahteve za jednakost u okviru krivično-pravnog sistema. Pa ipak, kontunuirano beleženje slučajeva samoubistva, fizičkih i seksualnih napada pokazuju da zatvorski sistemi konstantno podbacuju kada su trans osobe u pitanju. Kako je naglašeno u izveštaju Globalni zatvorski trendovi i promene 2020, većina zemalja članica EU nema posebne mere za zaštitu LGBTIQ osoba u zatvorima, uz nekoliko izuzetaka. Budući napori moraju biti usmereni na adekvatne mere i preporuke za one najviše pogađene rigidnim institucionalnim režimom zatvaranja, u Evropi i širom sveta.

Nažalost, kada posmatramo međunarodne standarde kao što je dokument Ujedinjenih nacija Standard ili skup minimalnih pravila o postupanju sa zatvorenicima, poznat i kao Pravila Nelsona Mandele, primećuju se neadekvatne preporuke u vezi sa zaštitom trans osoba koje su u zatvoru. Osim eksplicitnog pominjanja u Pravilu 7 ovog skupa pravila koje kaže da određene informacije treba da budu prikupljene prilikom primanja u zatvor, uključujući „precizne informacije koje omogućavaju određenje njegovog ili njenog jednistvenog identiteta, poštujući njegov ili njen samoodređeni rod“, nema ničeg više o ovoj temi. Princip broj 9 Džogdžakarta principa, od vlasti zahteva da obezbede da se „smeštanjem u zatvor izbegne dalja marginalizacija osoba po osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta ili njihovo podvrgavanje riziku od nasilja“, no ovi Principi uglavnom ostaju samo reči na papiru.

Zatvori kao izuzetno rodno uslovljena mesta

Transrodna osoba ili trans osoba je osoba čiji se rodni identitet ili rodno izražavanje razlikuju od pola koji im je pripisan po rođenju, i taj pojam može da se odnosi i na osobe koje se ne određuju u pogledu roda. Trans uključuje osobe koje su prošle kroz proces medicinske tranzicije ili tek ulaze u isti, kao i one su odabrale da se ne podvrgavaju medicinskim procedurama. Zbog toga što se njihovo rodno izražavanje razlikuje od pola koji im je pripisan po rođenju, transrodne osobe predstavljaju jedinstven izazov za izrazito institucionalizovane sredine kao što su zatvori. I ne samo to, one se suočavaju i sa visokim nivoima stigmatizacije i viktimizacije zbog svega toga.

I zaista, postupanje s transrodnim zatvorenicima/ama predstavlja jedinstven izazov u svetu zatvora koji su izrazito rodno uslovljena mesta. „Izrazito rodno uslovljena mesta“ znače da se koncepti maskuliniteta i femininiteta pojačavaju kroz strukture, norme, vrednosti, uloge i prakse zatvorskog osoblja i zatvorenika/ca. Na primer, veći deo zatvorskih sistema zasnovan je na odvajanju rodova i posebnom smeštaju. Vođenjem rodnom binarnošću kod donošenja odluka o smeštaju, sprovodi se ‘dvostruka kazna' nad transrodnim osobama tako što njihova tela postaju hipervidljiva, i na taj način podložnija nasilju.

Prakse smeštaja u zatvore: globalna perspektiva

Diskusija o tome gde bi transrodne osobe trebalo da budu smeštene u okviru zatvorskih objekata prisutna je već dugo. Prakse smeštaja se razlikuju od zemlje do zemlje, ali najuobičajenije metode su smeštaj na osnovu pola, smeštaj na osnovu roda, i praksa segregacije.

Kroz istoriju, zatvorenici/e su smeštani/e prema polu koji im je pripisan po rođenju i bez uzimanja u obzir njihovog rodnog identiteta, izgleda, i drugih stvari. Jedna od glavnih posledica smeštanja po osnovu pola je ta da je nekonformiranje transrodnih osoba jasno od početka, tako da bivaju osuđene na maltretiranje od strane drugih zatvorenika/ca. Iako se prakse menjaju, mnogi zatvori u Kanadi i neki u SAD i dalje se pridržavaju ovog pristupa prilikom smeštaja trans osoba u zatvore.

Do 2004, transrodni zatvorenici/e u Engleskoj i Velsu su uporno klasifikovani/e prema polu koji im je pripisan po rođenju. Međutim, Zakon o rodnom identitetu iz 2004 omogućio je građanima/kama s rodnom disforijom da se prijave za dobijanje potvrde o priznanju roda s ciljem da pravno promene svoj rod. Uprkos ovom presedanu, i dalje stižu vesti o pogrešnom smeštaju trans osoba u zatvore. Godine 2018, otkriveno je da je 97 trans zatvorenica i zatvorenika držano u ustanovama za muškarce u Engleskoj i Velsu te godine, od kojih su se 92 identifikovale kao žene, a samo dvoje kao muškarci, pokazujući da se trans žene i dalje smeštaju u ustanove bez poštovanja njihovog rodnog identiteta.

Poslednjih godina, zabeležen je obećavajući pomak od smeštaja po osnovi pola ka fleksibilnijem smeštaju po osnovi roda. Smeštaj po osnovi roda je procedura po kojoj se trans osoba smešta po osnovi roda s kojim se identifikuje, bez obzira na to da li je prošla kroz proces prilagođavanja tela rodnom identitetu. Ova praksa je i dalje manje uobičajena od smeštaja po osnovi pola. Za razliku od Engleske i Velsa, od trans zatvorenika u Škotskoj se ne zahteva da dobiju „potvrdu o priznanju roda“ kako bi njihov rodni identitet bio ispoštovan prilikom smeštaja. U SAD je maja 2018. tadašnji predsednik Tramp najavio povlačenje nekadašnjih preporuka koje su uvedene za vreme Obamine administracije, ukidajući razne mere čiji je cilj bio da zaštite trans osobe u zatvorima. Prema Trampovim smernicama, zatvori će „koristiti biološki pol kao inicijalnu determinantu“ za donošenje odluka o smeštanju u zatvore.

U nekim zatvorima u SAD, Kanadi i Engleskoj i Velsu, postoji takođe i praksa segregiranja transrodnih osoba tako što se zadržavaju u protektivnom pritvoru, obično u samici. I dok segregacija nudi veću sigurnost, osoba je istovremeno isključena iz ravnopravnog učestvovanja u zatvorskom životu. Pored toga, smatra se da smanjen pristup edukaciji i rekreacionim aktivnostima utiče na psihološku dobrobit tj. na očuvanje mentalnog zdravlja.

Nešto manje uobičajena praksa je držanje trans osoba u posebnim odeljenjima, gde mogu slobodno da izraze svoj rodni identitet. Posebna odeljenja ili delovi zatvora poput ovih osnovani su u Brazilu i Engleskoj. Godine 2010, Italija je bila prva zemlja koja je najavila otvaranje zatvora za transrodne osuđenike u gradu Pocalu, potez koji su aktivisti/kinje za prava LGBTIQ osoba pozdravil/e. Procenjuje se da Italija ima sve ukupno 60 transrodnih zatvorenika/ca. Marta 2019, Engleska je otvorila svoju prvu zatvorsku jedinicu, krilo u okviru ženskog zatvora za trans osobe. Prema zvaničnoj statistici iz 2018, zatvoru u Engleskoj i Velsu bilo je 139 odraslih koji se idetifikuju kao trans osobe. Osnivanje posebnih jedinica, gde je to moguće, moglo bi da predstavlja sredstvo za izbegavanje potencijalno štetnog pribegavanja segregaciji koja je zabeležena u mnogim zemljama. Međutim, ni ova praksa nije uspela da izbegne kritike.

Pozivi na reformu

Postoji nekoliko načina na koje zatvorska uprava može da unapredi svoje prakse smeštaja i razmotri individualne potrebe transrodnih osoba, imajući u vidu i bezbednost šire zatvorske populacije. Najpre, klasifikacione politike treba da se razviju na taj način da prepoznaju činjenicu da mnoge transrodne osobe žive zadovoljno i bez operacija prilagođavanja tela rodnom identitetu ili bez potvrda o promeni roda. Samoodređenje u pogledu rodnog identiteta treba da se poštuje, bez potrebe za pravnim ili medicinskim zahtevima. U skladu sa Džogdžakarta principima, treba omogućiti da „svi zatvorenici/e učestvuju u odlukama u vezi s mestom zatvaranja koje je u skladu sa njihovom seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom.“

Imajući to u vidu, veoma je važno da se odluke o smeštaju donose od slučaja do slučaja uz redovne provere i temeljnu procenu rizika. Ispitivanje situacije u ovim zemljama koje su otvorile posebne jedinice za trans osobe u zatvorima biće korisno za utvrđivanje da li je to prikladan i dobar metod. Donosioci mera mogu takođe da imaju koristi od komparativnog istraživanja; fuzija nacionalnih mera i politika mogla bi da dovede do univerzalnih preporuka za bezbedno postupanje sa zatvorenim trans osobama, a to je veoma potrebno. Takođe postoji potreba da se preispita potreba za zatvaranjem u svakom zasebnom slučaju, uzimajući u obzir visoki rizik po ličnu bezbednost i dodatni teret vremena provedenog u zatvoru za trans osobe.

Diskusija o merama i politikama o tome kako smestiti trans osobe u zatvore je višeznačna i kompleksna. Povrh svega, veoma je važno da politika ne sklanja fokus s ključnog problema koji treba razmotriti: kako zaštititi one koji su ranjivi i podložni maltretiranju i lošem postupanju iza rešetaka. Nadamo se da će institucije kao što su zatvori moći da usvoje obzirniji i fleksibilniji pristup u postupanju sa transrodnim zatvorenicima/ama, omogućivši im da žive bezbedno i zadovoljno u svom rodnom identitetu.

Za dalje čitanje:

PRI/APT, LGBTI persons deprived of their liberty: a framework for preventive monitoring

Association for the Prevention of Torture, Towards the Effective Protection of LGBTI Persons Deprived of Liberty: A Monitoring Guide

Prevela: M. Jeremić

Izvor