Biti trans u Pakistanu: Borba jedne žene - Geten

Uprkos tome što su priznate kao treći rod, marginalizovane hidžre Pakistana trpe nasilje i maltreriranje. Međutim, jedna hrabra žena je odlučila da se pobuni i zatraži pravdu.

Tokom odrastanja u Pakistanu, Džuli se borila sa pitanjem identiteta. Nešto je oduvek mučilo, nikada potpuno i do kraja očigledno. Jednog dana joj je šef u restoranu brze hrane gde je radila rekao da treba da potraži transrodne osobe i trans zajednicu. Bilo joj je 19 godina. Njeno autovanje bilo je neprijatno upozorenje društva koje joj je poručilo da mu ne pripada, da dom mora da potraži drugde.

U Paksitanu su hidžre, krovni termin koji se koristi za transrodne žene, transvestite i krosdresere, već dugo vidljiv deo kulture i zakonski priznate kao „treći rod“, kroz značajnu odluku Vrhovnog suda iz 2012.

Prema tradiciji, ljudi u Pakistanu veruju da hidžre poseduju moć da blagosiljaju i bace prokletstvo, i često ih angažuju da na venčanjima daju blagoslov paru ili novorođenčetu. Ovo im je obezbedilo neku vrstu poštovanja, ali su i dalje daleko od toga da budu smatrane jednakim, i u najboljem slučaju se na njih gleda kao na nešto egzotčno i marginalno.

Transrodne žene žive u okviru svojih zajednica koje vodi „guru“. Žive u velikom siromaštvu, ali se obično same izdržavaju. Uz organičene mogućnosti pronalaženja posla, mnoge zarađuju za život kao profesionalne plesačice ili seks radnice, zbog čega je rizik sastavni deo njihovog života.

Džuli nije znala šta znači reč transrodnost dok joj nije rečeno da više ne može da živi sa svojom porodicom.  U to vreme ona nije znala nijednu trans osobu, niti je znala išta o trans zajednici. Danas je ponosna trans žena koja vodi bitku koju nijedna druga trans osoba nije smela: bori se na sudu zbog slučaja silovanja.

Borba za sopstvena prava nije bila laka. Transrodna zajednica koja je prihvatila u trenutku kada je se njena porodica odrekla, smatra da se ona odlučila za nepotreban rizik koji negativno može da utiče na sve njih i zbog toga ne žele da joj pruže podršku.

„Kažu mi da se ponašam iracionalno, da tražim nevolju,“ kaže Džuli. „Treba da se ponašam kao da se ništa nije dogodilo posle svega, jer kako kažu za to sam stvorena. Stvorena sam da me drugi maltretiraju. Neću to da prihvatim. Ja sam trans žena, nisam stvorena da me siluju, maltretiraju i ismevaju. Ja sam ljudsko biće i neću se smiriti sve dok čovek koji me je silovao ne završi u zatvoru.“

Konflikt koji je usledio nakon što je odlučila da prijavi zločin bio je tako strašan, da je morala da pobegne od kuće i sakrije se u drugom gradu.

Napadi seksualne prirode na transrodne žene su široko rasprostranjeni. Od 2015, skoro 45 trans žena je ubijeno u samo jednoj pakistanskoj oblasti. Većina napada ne budu prijavljeni zato što se trans zajednica ne oseća zaštićeno od strane policije. One su rutinska meta nasilja kada nastupaju na različitim dešavanjima, a lokalna policija ih reketira.

U proteklih nekoliko godina, transrodna zajednica napravila je neke pomake, počevši sa tim da su priznati kao treći rod. Takođe je bilo pokušaja u sferi rada i radničkih prava, međutim neki od tih poteza su izazvali kontroverze. Naime 2012, neke banke i poreske službe su počele da zapošljavaju transrodne žene kao uterivače duga, a njihov „posao“ je bio da viču, dižu buku i osramote dužnika, kako bi ga naterale da plati dug – što utvrđuje stereotip o hidžrama.

Međutim, ima nade. Juna meseca ove godine, vlada jedne indijske provincije najavila je će iz budžeta biti izdvojeno 200 miliona rupija za dobrobit trans zajednice, što je prvi ovakav potez u njenoj istoriji.

„Svrha je da se trans zajednici pomogne da doprinose društvu dok zarađuju za život, tako da mogu da imaju alternativne izvore prihoda i možda započnu i neki mali biznis,“ izjavio je ministar finansija za the Guardian.

Uzma Jakub, osnivačica i izvršna direktorka organizacije Forum for Dignity Initiatives koja se bori za prava transrodnih osoba i seks radnica, smatra da bi Džulin slučaj mogao da bude prekretnica.

„Vidim je kao vođu, nekoga ko se bori i ne želi da dozvoli da pritisak zajednice utiče na njenu odlučnost,“ kaže ona. „Ovo nije samo slučaj silovanja, ovo ima veze sa životnim uslovima u kojima trans osobe žive i nehumanim tretmanom s kojim su suočene/i tokom celog života.“

Hijra talent show

Džuli i ostale/i članice/ovi zajednice doživeli su napade jer su odlučili da ne ćute. „Rečeno nam je da će nas napasti kiselinom, da ćemo biti unakažene, a naša tela će biti upozorenje onima u trans zajednici koji žele da se bore protiv silovanja i nasilja koje prolazi nekažnjeno,“ kaže Jakub. „Međutim, to je jedina stvar koja može da promeni status trans zajednice zauvek.“

Ona veruje da policija i lokalne vlasti nisu adekvatno odreagovale i zaštitile Džuli, i to nije jedina prepreka kod prijavljivanja silovanja: pakistanski kolonijalni kazneni zakon ne priznaje silovanje transrodnih osoba ili muškaraca. Jedina opcija je registrovati slučaj pod Odeljkom 377, kao što je Džuli uradila, koji se odnosi na „protivprirodno krivično delo“ – ista odredba kojom je i istopolni seksualni čin stavljen van zakona.

Džuli je savetovano da se zadovolji novčanom kompenzacijom dok je bila na medicinskom pregledu, ali ona to nije htela da prihvati. „Rekla sam doktoru, da li je neko iz vaše porodice nekad silovan? Da li bi ste i vi isto postupili? Ne pristajem ni na šta drugo,“ odgovorila je.

Uprkos tome što je suočena sa pretnjama i napadima, Džuli ne odustaje: „Ja sam tu, dobro sam i sve dok sam živa boriću se za svoja prava i prava svoje zajednice.“

Izvor: 'I wasn’t made to be raped and ridiculed' - trans woman makes a stand in Pakistan

Prevod: MJ