Konsenzualni sadomazohizam može dovesti do izmenjenog stanja svesti - Geten

Sadomazohizam, ili seksualno uživanje u nanošenju ili iskušavanju bola, može biti meditativno iskustvo, a u nekim slučajevima može dovesti i do izmenjenog stanja svesti, po navodima jedne nove studije.

Konsenzualni sadomazohizam je dugo smatran patološkom aktivnošću, ali psiholozi koji su proučavali osobe zainteresovane za BDSM (bondage, discipline/dominance, sadism and masochism – vezivanje, disciplina/dominacija, sadizam i mazohizam), nisu uspeli da dokažu da su ove seksualne prakse škodljive. Jednom studijom objavljenom maja 2013. je zapravo utvrđeno da se oni koji praktikuju BDSM umnogome osećaju bolje od ostatka populacije, uključujući i to da imaju stabilnije odnose i niži nivo anksioznosti. Trenutno, psihijatrijski priručnik DSM-5, smešta BDSM pod parafilije, odnosno netipične seksualne fiksacije, ali ih klasifikuje kao poremećaj jedino ukoliko se ovom praksom nekom nanosi šteta i povreda.

Ukoliko sadomazohizam nije patologija kako se nekada verovalo, pitanje je zašto se onda neki ljudi upuštaju u ovakve bolne seksualne odnose, pita se Džejms Embler, student psihologije na doktorskim studijama univerziteta Northern Illinois. „Na prvi pogled izgleda vrlo paradoksalno,“ dodaje. [Hot Stuff? 10 Neobičnih seksualnih fiksacija]

Korist od bola

en-bondage or sadomasochismKako bi ovo ispitao, Embler je regrutovao one koji u SM zajednici vole i da uživaju u bolu i da ga drugima nanose (tzv. switches). Četrnaestoro njih, od kojih je 10 bilo žena, pristali/e su da im jedne večeri bude pripisana jedna od te dve uloge bacanjem kockice.

Pre i posle svog seksualnog iskustva, volonterke/i su uradile/i kognitivan test nazvan Stroop task, u kom bi ugledali reč za određenu boju ispisanu u nekoj drugoj boji od one predstavljene rečju (npr, reč „plava“ bi bila ispisana crvenom bojom). Mozak ne može lako da ispravno pročita reč kada je boja slova u sukobu sa njenim značenjem, što ovo čini vrlo prihvaćenim testom kognitivnih sposobnosti. Volonterke/i su takođe popunili upitnike o svojim osećanjima ’toka’, tokom sadomazohističkog iskustva. Tok je stanje fokusiranosti i uživanja koje ljudi osećaju kada su u potpunosti posvećeni nečemu. Rezultati su pokazali da su ljudi koji su bili u ulozi onih koji kušaju bol imali lošije Stroop task rezultate, što se vidi po kratkim redukcjama nekih funkcija u delu mozga koji se zove dorsolateralni prefrontalni korteks, kaže Embler. Ovaj deo mozga je povezan sa izvršnom kontrolom, radnom memorijom i drugim složenijim funkcijama.

Bol koji je sastavni deo sadomazohističkog seksa može da dovede do toga da mozak skrene dotok krvi u ovu oblast, i da na taj način dovede do izmenjenog stanja svesti – i toga da se osobi SM aktivnost dopadne, kaže Embler.

„Jednim delom razlog što ove SM aktivnosti mogu da budu toliko ekstremne na određenom  nivou, je to da su posebno efikasne po uticaju na mozak i njegovu izmenu distribucije krvi“, kaže on. [51 strastvena činjenica o seksu]

Oni/e koji/e su primali/e bol, imali/e su određenu dobrobit takođe. Obe strane su prijavile slične nivoe toka, tokom svojih seksualnih „scena“.

Duhovno, ne seksualno

Saznanja govore da sadomazohizam nema veze samo sa seksom. Druga studija, koju je vodila Elen Li, studentkinja doktorskih studija psihologije na univerzitetu Northern Illinois, sa mentorom Bredom Sagarinom, i svojim BDSM istraživačkim timom, fokusirali su se na neseksualan, ali vrlo bolan ritual, koje su izvodili neki od članova/ca zajednice.

Nazvan "Dance of Souls," (Ples duša), ovaj ritual sastoji se iz toga da osobe dobijaju privremene pirsinge, kroz koje se kače metalne kuke koje vise sa konopca. Konopci jedne osobe povezani su sa konopcima drugih u grupi ili su prikačeni za fiksiran objekat i vuku se uz zvuke bubnjeva. Ova dešavanja su takođe poznata i kao „energetski trzaji“, i smatraju se primarno duhovnim, a ne seksulanim, Sagarin kaže za Live Science.

Istraživači/ce su ispitali/e 22 učesnika/ce u jednom od ovih rituala na konferenciji perverzne zajednice u Kaliforniji. Petoro učesnika/ca koji su bili prikačeni/e pristali/e su da učestvuju, kao i devetoro podržavalaca (koji se staraju da su članovi/ce grupe dobro tokom obreda), i osmoro posmatrača/ica. Učesnici/ce su popunili/e upitnike o svom stresu, osećanjima, toku i nivoima po kojima su osećali/e da se poklapaju sa ostalima na dešavanju. Takođe su dali/e i uzorke prljuvačke kako bi im se testirali nivoi kortizola, hormona koji skače tokom stresa.

Ono što je bilo za očekivati, uzmemo li u obzir bol, nivoi kortizola su skakali tokom obreda. Ali desilo se i nešto vrlo čudno. Učesnici/e su prijavili/e da su se osećali/e manje stresno.

„Intersantan je ovaj raskorak“ kaže Sagarin. „Smatramo da to ima veze sa vrstama stanja izmenjene svesti kojima ljudi teže.“

Efekat se toliko ne razlikuje od onoga što ljudi osećaju kada izvijaju svoja tela tokom joge ili čak tokom meditacije, kaže. Ljudi koji prođu kroz ovaj energetski ritual takođe svedoče o većoj povezanosti sa drugima, dodaje.

Uticaj na mozak koji je Embler pronašao može da ponudi rešenje. Dorsolateralni prefrontalni korteks je delimično odgovoran za razlikovanje sebe od drugih. Ukoliko manje krvi teče ka mozgu tokom ovih izuzetno bolnih iskustava, rezultat može biti osećaj jedinstva.

Naučnici/e se nadaju da će buduća istraživanja uključivati pažljivije i konstantno posmatranje učesnika/ca kako bi saznali kako su psihološki i fiziološki povezani. Nalazi su zanimljivi, i zato što bacaju svetlo na tu vezu i zato što se na sadomazohizam više ne gleda kao na nešto toliko ekstremno kao nekada, kažu naučnici/e.

„Istraživanje sugeriše da velika manjina ili fantazira ili učestvuje u ovim aktivnostima“, Sagarin kaže. „Dakle, taj podatak je važan, da je broj onih koji direktno ili indirektno učestvuju u ovim aktivnostima velik.“

Naučnici/e su predstavili/e svoje nalaze prošle nedelje na godišnjem sastanku Društva za Socijalnu Psihologiju i Psihologiju Ličnosti u Ostinu, Teksas.

Izvor: www.huffingtonpost.com

Prevod: MJ

Posetite forum našeg vebsajta, mesto za TIQ razgovore