Sudski slučaj: Stop sakaćenju interseks dece - Geten

ku-mediumJedan sudski spor mogao bi da bude prekretnica i uskoro okonča skoro poluvekovnu bizarnu medicinsku praksu u Sjedinjenim Državama, po kojoj se dečije genitalije menjaju hirurškim putem kako bi se uklopile u standarnu definiciju ispravnih veličina penisa odnosno vagina.


Jedan sudski spor mogao bi da bude prekretnica i uskoro okonča skoro poluvekovnu bizarnu medicinsku praksu u Sjedinjenim Državama, po kojoj se dečije genitalije menjaju hirurškim putem kako bi se uklopile u standarnu definiciju ispravnih veličina penisa odnosno vagina.

Par iz Južne Karoline, Mark i Pem Kroford, usvojili su dečaka M.C kada mu je bilo 19 meseci. Beba je pre toga nekoliko meseci provela kao štićenik države. Pre usvajanja, njegovi lekari i socijalni radnici odlučili su da je bebin penis premali i svakako neobičan, te su odredili da je najbolje za njega da ide na plastičnu operaciju posle koje bi njegove genitalije ‘izgledale’ kao ženske. S medicinske strane, nije bilo apsolutno nikakvog razloga za operaciju, operacija je bila čist kozmetički zahvat. Sada M.C ima 8 godina i svojim roditeljima je rekao da želi da bude dečak. Ali pre nego što je mogao da donese tu odluku, doktori su ga već hirurški toliko izmenili i naneli mu mnogo bola i konfuzije.

Krofordovi trenutno tuže Odeljenje za socijalni rad Južne Karoline, bolnicu Grinvil i Medicinski fakultet Južne Karoline zbog teške nemarnosti, zloupotrebe medicinskog položaja i pogrešnog lečenja.

Prema CNN-u:

„Prema parnici, ovom operacijom narušen je 14. Amandaman, po kom nijedna država ne sme da ‘liši nijednu osobu života, slobode ili imovine, bez prethodnog sudskog procesa.’“

Ono što je istinski užasavajuće u vezi sa ovim slučajem je činjenica da su ovakve situacije i iskustvo kroz koje je prošao ovaj dečak jako česti.

Prema navodima mnogih lekara tokom 20. veka, medicinski prihvatljiv klitoris po rođenju dug je između 0.2 i 0.9 cm, dok je medicinski prihvatljiv penis po rođenju dug između 2.5 i 4.5 cm. Ali svake godine rodi se jedna u 2000 beba čije genitalije spadaju u tu sivu zonu od 1.0 do 2.4 cm, ili čije su labija i testisi neobični i odudaraju od propisanog standarada. Ove bebe su interseks. Njihove drugačije genitalije često su posledica činjenice da se klitoris odnosno penis razvijaju od istog tkiva u materici, kao i labija i testisi. Takođe, ionako su česte prirodne varijacije u veličini i obliku i to nije ništa neobično.

Podsetnik glede terminologije (http://io9.com/5939725/how-to-write-about-hermaphrodite-sex): Ljudi ne mogu biti hermafroditi, koji se naučno definišu kao životinje koje su sposobne da oplode druge, ali i same sebe.

Kada interseks bebe dođu na svet, ili kada dođe do povrede bebinih genitalija, uobičajena medicinska praksa je da se ova deca tretiraju kao da imaju zdravstveni problem koji treba rešiti. Ali samo mali deo interseks dece zapravo ima zdravstveni problem. Većina je u stvari malo izvan opsega tipičnog, i ništa se ne razlikuju od dece rođene sa velikim nosem ili vrlo kratkim prstima. Ali sredinom dvadesetog veka, postalo je uobičajeno da deca budu traumatizovana odrastajući sa genitalijama koje ne odgovaraju onome što je norma. Kao posledica toga, devojčice sa velikim klitorisom prolazile su kroz zahvat poznat kao kliterodektomija, a dečaci sa malim penisom prolazili su kroz rekonstruktivne zahvate i podizani kao devojčice.

Danas se ono što je opšte prihvaćeno brzo menja. Sada mnogi doktori govore roditeljima da će njihova interseks deca prirodno odabrati rod kako budu odrastala (izgleda da je M.C. na primer, odabrao svoj rod pre nego je napunio 8 godina). Roditelji mogu da odaberu privremen rod za svoje dete dok ono dovoljno ne odraste da samo izabere. Ali najviše od svega, roditelji treba da budu strpljivi i dozvole detetu da bude dete a da mu pritom ne pripisuju ‘dečak ili devojčica’ status – i svakako, treba da ih puste da budu deca, pre nego što ih podvrgnu operaciji koja će im promeniti život. Slučaj Krofordovih, ako bude bio uspešan, zasigurno će ustaliti i učvrstiti ovakvo ophođenje u standarnu medicinsku praksu.

Ove operacije su pitanje sa kojim se interseks osobe nose već dugo vremena. Bile su potrebne decenije aktivizma da bi se došlo do tačke u kojoj bi roditelji bili voljni da tuže medicinko osoblje zbog menjanja genitalija njihove dece bez ikakvog medicinskog razloga.

Na sajtu Autostraddle, Klaudija piše o tome zašto je ovaj slučaj važan interseks osobama:

„Interseks nije bolest… U pitanju su tela koja imaju kombinaciju polnih osobina tradicionalno smatranih ‘muškim’ ili ‘ženskim’ u istom telu. Kliničke procedure u pitanju nisu one koje prate zdravlje osobe ili pružaju bilo koju vrstu medicinske koristi detetu; operacije na genitalijama (vaginama) procedure proširivanja, i ostali tretmani kojima roditelji i lekari daju zeleno svetlo su kozmetičke prirode. One se izvode da bi spoljašnje genitalije deteta izgledale ‘normalno’ (kao da postoji jedan jedini prirodan izgled istih), da bi se uklonile unutrašnje gonade koje deca kojoj je pripisan M/Ž pol ne bi trebalo da imaju, da bi se interseks tela oblikovala u nešto što više liči na standarde lepote prihvatljive u društvu, a tiču se izgleda naših najintimnijih delova tela.“

Ovaj sudski spor je izuzetno važan, jer jasno zagovara da roditelji i doktori ne treba da dobijaju stručno mišljenje kojim će biti potvrđeno treba li interseks decu podvrgavati ovakvim kozmetičkim procedurama. Pošto te procedure nisu medicinski relevantne, jedino same interseks osobe treba i mogu da donose odluke o tome šta žele da rade sa svojim telom.

(http://aiclegal.org/programs/project-integrity/). U pitanju je organizacija pravnika koji se bore za prava interseks dece.

Izvor: http://io9.com

 
Prevod: MJ