Kristian Ranđelović o svom interseks iskustvu - Geten

Ni do danas nisam saznao koliko sam operacija imao, niti šta mi je uklonjeno, ali mislim da su moji roditelji odstranili nešto od mojih tadašnjih genitalija i da su želeli da ja budem devojčica - kaže Kristian, interseks osoba.

Interseks osobe u Srbiji praktično su nevidljive. O njima se ne priča, ako se nekad i spomenu, to je najčešće pogrešna konotacija ili potpuno neznanje. Kristian ističe svoju interseks pripadnost, a u razgovoru za „Telegraf“ otkrio nam je sve ono o čemu se u Srbiji, ali i svetu ćuti.

Za sam početak rekao nam je jednu neverovatnu činjenicu, a to je da su podatak da je rođen kao interseks, njegovi roditelji krili od njega. Način na koji je to saznao nije bio prijatan za jednog tinejdžera, a verujte, ne bi bio ni za koga.

- Imao sam tri godine i nisam sebe video ni kao dečaka ni kao devojčicu, jer u tom trenutku nisam imao ideju šta to znači uopšte, bio sam mali. Da moje telo nije ono šta treba da bude po izboru mojih roditelja, shvatio sam kad sam bio na letovanju, pokušavao sam sa drugarom da piškim u pesku. Tad mi je bilo neobično, jer to nisam mogao da izvedem kao on. Moje telo se u tom trenutku ne razlikuje nešto specijalno od njegovog, ali ja ne znam kako se to radi - počinje svoju ispovest Kristian.

Međutim, to „čudno“ iskustvo, kako on kaže, postalo je još izražajnije u osnovnoj školi, kada je on imao žensko ime, ali je svojim izgledom ličio na dečaka. Jedina stvar koja ga je mnogo bunila, bili su ožiljci koje je imao po svojim genitalijama.

Naime, Kristian tada ne zna da je rođen kao interseks osoba i da su roditelji odobrili operacije na njegovom telu, kako bi uklonili deo njegovih nerazvijenih genitalija. To nije značilo da on ima potpuno razvijena oba pola, što mnogi povezuju sa hermafroditizmom i tako najčešće prave grešku kada je o ovim osobama reč.

Moje telo ulazi u pubertet i dobija neke nove obrise koji su meni pravili još veći problem. Sreća je što nisam previše izrastao, jer ožiljci rastu kako vi rastete, pa se ta koža rasteže i nesnosno boli. Nisam mogao da vozim bicikl, jer su boleli ožiljci od tih operacija koje su mi urađene kao malom, ali našao sam način, stajao sam i vozio - priseća se bolnog i psihičkog i fizičkog iskustva.

Roditeljska svađa i novo saznanje

U nekom tinejdžerskom dobu, jednog popodneva počinje svađa roditelja u njihovoj kući. Na momente maleni dečak, čuje da se spominje njegovo ime, dotrčava do stepeništa, čuje vrlo neprijatne tonove i reči.

- Želeo sam da čujem šta to nije u redu sa mnom, šta to nije onako kako su oni planirali, očekivali, želeli. I ne dobijam tu informaciju, pošto nisam uspeo da proniknem kroz te njihove reči. Neposredno posle toga sam pokušao da svoje roditelje suočim sa tim pitanjem. Postavio sam ih za sto i pitao, ali nažalost nikada, ni nikada nisam dobio odgovor - kaže Kristian.

Posle toga, on je nastavio da živi svoj život kao i do tada, s tim da mu je sada jasnije bilo da iza ožiljaka na svojim genitalijama, postoji neka mnogo ozbiljnija priča.

Nije mu bilo jasno odakle su, niti se sećao kako su nastali, a nije znao ni šta je nestalo sa njegovog tela.

Vršnjačko nasilje

- Moji vršnjaci u srednjoj školi su me izvukli iz autobusa, zašto su me izvukli iz autobusa meni uopšte nije bilo jasno i postavili su mi ultimatum: ili skini gaće da vidimo šta imaš ili ćemo te prebiti. Bunilo ih je jer sam imao žensko ime, a izgledao sam i ponašao se kao muškarac. Meni tad, kao ni dan-danas, nije jasno zašto se sa bilo kim razumemo preko gaća, ako već nećemo biti bliski ili intimni sa nekim - kaže Kristian.

Od svojih roditelja, kako kaže naš sagovornik, nikada nije imao podršku, jer su oni najpre krili od njega istinu, a i kada ju je razotkrio, njih je bilo sramota onoga šta je njihovo dete. Iako ubeđenje kaže da visoko obrazovani ljudi, iz gradskih sredina imaju viši nivo svesti, u slučaju Kristianove porodice, pokazalo se potpuno suprotno. Obrazovan, inteligentan i moderan par, nije imao svest o tome da ćutanjem uništavaju život svog deteta.

- Ni do danas nisam saznao koliko sam operacija imao, niti šta mi je uklonjeno, ali mislim da su moji roditelji odstranili nedovoljno razvijene genitalije i da su uz konsultaciju doktora odlučili da ja budem devojčica. Stoga sam i stava da su takve stvari strašne, jer to jeste uznemiravanje telesno dece. Zamislite svaki od tih ginekoloških ili uroloških pregleda koji se obavljaju nad decom, pa onda nekakve probe koje rade lekari, sve to spada u seksualno uzurpiranje, jer se radi protiv volje deteta - objašnjava naš sagovornik.

Na naše pitanje šta je ono što ga najviše nervira kada je tuđa znatiželja u pitanju, objašnjava da je to klasično pitanje „šta ti je to u gaćama“, kao i „da li si ti onaj hermafrodit“ ili „da li si gej“. A onda kao odgovor, sarkastično, Kristian nacrta i penis i vaginu, pa kaže da ima oba i da je hermafrodit, jer ne želi da objašnjava ljudima koji niti imaju minimum kulture, niti znanja.

O seksu i partnerkama kaže da nije ni razmišljao sve dok nije imao operaciju, sa 19 godina, kada je konačno prilagodio svoj pol i ispravio grešku koju su njegovi roditelji u saradnji sa lekarima uradili. On je izabrao muški pol.

Jednako teško za interseks osobu jeste i percepcija orgazma, kao i masturbacija, a seks koji bi trebalo da je lepa stvar, za njih često predstavlja problem.

Moja borba ja zasnovana na rečenici: Ne dirajte naša tela dok mi ne odlučimo, ako budemo birali, da izaberemo. Ja sam bio prinuđen da odaberem, ali postoje interseks osobe koje ne žele da išta biraju, niti menjaju na svom telu, što je potpuno legitimno i korektno. Nama nisu potrebni lekari da nešto leče, jer mi nismo bolesni, mi smo samo u određenom stanju kada možemo da biramo da li ćemo nešto da menjamo ili ne. Intervencije koje se vrše često su velikom broju slučajeva samo kozmetičke - priča naš sagovornik.

Svoje „zaostatke“ genitalija, kako ih naziva, shvatio je da mora da „sredi“ nakon ulaska u pubertet, koji je kod njega stigao nešto kasnije. Te bolne rezove, bolne i za telo i za psihu, nije video kao funkcionalne, niti dobre za njega.

Kako reći okolini da ne znaš pol deteta?

- Roditeljima je jako teško da kažu okolini koja ih pita kog je pola dete, zato što u tom trenutku ni lekari ne mogu to da odrede i onda što pre žele da odrede pol deteta, pa žure sa donošenjem odluka, što je najveća greška. Postoji mogućnost da se beba rodi sa nedefinisanim genitalijama ili sa potpuno definisanim spoljašnjim jednim, unutrašnjim drugim, itd. Varijeteta ima mnogo, dijagnoza ima mnogo. Ono što je osnovno jeste da, ako ne postoji neki medicinski problem, treba pustiti da dete kada poraste odluči šta će sa svojim telom - kaže za kraj našeg razgovora Kristian.

Najvažnija stvar koju treba znati prilikom definisanja interseks osobe jeste da je to termin koji obuhvata iskustva osoba čija se tela od rođenja ne mogu svrstati u tipično muška ili tipično ženska.

To dalje znači da novorođenče spolja može izgledati kao devojčica, ali unutrašnja anatomija mu je tipično muška. Ili, osoba može biti rođena sa genitalijama koje izgledaju negde između tipičnih muških i ženskih. Recimo, devojčica može da se rodi sa vidno uvećanim klitorisom ili bez vaginalnog otvora. Dečak može imati izrazito mali penis (ne misli se mali u smislu nedovoljno velik za seksualne potrebe) ili imati skrotum (kožica u kojoj se nalaze testisi) koji je podeljen tako da više liči na labiju (kožica koja je deo vagine).

Takođe, beba može biti rođena sa mozaičkom genetikom, tako da neke od njenih ćelija imaju XX hromozome, a neke XY.

Autor: S. Čenad, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Izvor