Centar za kvir studije vas poziva na šesto predavanje prvog semestra, Psihoanaliza, biseksualnost i LGBT+ prava. Uočavanje, odbacivanje, prihvatanje, koje će održati Slobodan G. Marković, u petak 17. aprila, od 17.30 do 20 časova.
Predavanje će i ovog puta biti održano u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, Kraljice Natalije 45, 4. sprat.
Početkom XX veka u Evropi je preovlađivao jedan od represivnijih modela seksualnosti, viktorijanski pogled na seksualnost, zasnovan na modelu hegemone muškosti. On se nadovezao na judeohrišćansko (avgustinovsko) stanovište, koje je obnovljeno u XII veku i dominiralo sve do prosvetiteljstva kada je redefinisano, prateći rast nacionalne države. U periodu vladavine hegemone muškosti, od sredine XIX do sredine XX veka, heteronormativnost je postala čvrsto ustanovljen kanon, a pravna zabrana homoseksualnosti je tokom XIX veka mimoišla samo Francusku (do Prvog svetskog rata homoseksualnost su dekriminalizovali samo Osmansko carstvo (1858) i Italija (1889/90)).
Psihoanaliza se pojavljuje krajem XIX veka, u trenutku kada je hegemona muškost na vrhuncu. Njen utemeljivač Zigmund Frojd je smatrao da je dete seksualno polimorfno i da je psihološka biseksualnost polazna tačka seksualnosti, tj. da je svaka individua konstitutivno biseksualna. Frojd je više puta razrađivao teoriju o psihološkoj biseksualnosti i 1937. se vratio na ideju da svaki biološki pol potiskuje suprotni pol u sebi: žene želju za penisom, a muškarci pobunu protiv sopstvene ženskosti i homoseksualnosti. Na osnovu ove teorije se moglo očekivati da će psihoanalitičari prihvatiti homoseksualnost i biseksualnost, ali do toga nije došlo. Samo Frojd i Šandor Ferenci nisu smatrali da je homoseksualnost bolest, dok je Frojd smatrao da osobe istopolne orijentacije mogu da se bave i psihoanalizom.
Glavni tokovi psihoanalize razvijali su se posle Drugog svetskog rata u Sjedinjenim Državama, u atmosferi histerije protiv levičarskih ideja. Psihoanaliza je uspela da postane deo američkog mejnstrima, ali je cena bila njena medikalizacja i maskulinizacija. Stvorena je „kastrirana psihoanaliza“ koja se prilagodila homofobnom duhu vremena. Brojni psihonalitičari su uzeli učešće u konverzionim terapijama i samim tim prihvatili shvatanje da istopolna seksualna orijentacija može da se leči (sam Frojd nikada nije verovao u to da seksualna orijentacija može da se promeni bilo kakvom terapijom). A iako su Frojd (u brojnim radovima od 1905. do 1939) i Alfred Kinsi (1948) obrazložili i „normalnost“ i raširenost biseksualnosti kod ljudi, ona je još teže krčila put do statusa prihvaćenosti u glavnim evroatlantskim društvenim tokovima.Ovakva shvatanja su napuštena 1970-tih godina.
Od ranih 1980-tih kreće nova tendencija u psihoanalizi. Ona razvija kulturnu osetljivost i prihvata da njena metoda mora da se prilagođava specifičnim kulturnim i društvenim uslovima širom sveta. Radikalna promena stava je postala očigledna kada je Američko psihoanalitičko udruženje (APA) postalo prvo udruženje za mentalno zdravlje u SAD koje je podržalo istopolne brakove. Vraćanjem na sopstvene izvorne postavke, psihoanaliza je doprinela stvaranju klime tolerancije prema seksualnim manjinama koja je zavladala u zapadnoj Evropi i SAD početkom XXI veka. Danas je ta tolerancija ponovo na meti žestokih napada od strane konzervativnih društvenih krugova.
***
Prof. dr Slobodan G. Marković je redovni profesor na Fakultetu političkih nauka (FPN) Univerziteta u Beogradu i na Institutu za evropske studije. Rukovodilac je Centra za britanske studije na FPN. Saradnik je tink-tenka LSE IDEAS pri Londonskoj školi ekonomije. Od 2022. do 2025. bio je rukovodilac naučnog projekta „Kulturni transfer Evropa-Srbija od 19. do 21. veka“ (Cultural Transfer Europe-Serbia from the 19 th to the 21 st Century – CTES).
Pored dvanaest zbornika koje je priredio objavio je knjige: British Perceptions of Serbia and the Balkans 1903-1906, Paris, 2000, Grof Čedomilj Mijatović. Viktorijanac među Srbima, Beograd 2006, i Pesimistička antropologija Zigmunda Frojda, Beograd 2014. Organizuje periodične skupove Psihoanaliza i kultura. Bavi se odnosima Balkana sa SAD i Britanijom, psihoanalitičkom antropologijom, istorijom evropskog pesimizma i intelektualnom istorijom. Bio je 2023. nosilac stipendije Kšištof Mihalski u bečkom Institutu za humanističke nauke (IWM). Član je Evropske akademije od 2024 (Academia Europaea).
