Sava Perović na radiju B92 - Geten

vesti2Najzdravija emisija na radiju: JABUKA NA DAN - Transkript gostovanja prof.doktora Save Perovića.
Opipavamo vam puls, merimo pritisak, proveravamo krvnu sliku, medicina i zdravstvo u Srbiji. Prava pacijenata. Pitanja i odgovori. Nedeljom posle, jutarnjeg dnevnika. Jabuka na dan. Samo na B 92

Dobro jutro, 9:36, zdravo jutro, Jabuka na dan će se danas baviti zanimljivom temom o kojoj retko razmišljamo sve dok se ne dogodi nekome ko je iz naseg okruženja, a na koji način tada razmišljamo to je nešto o čemu ću danas razgovarati sa profesorom doktorom Savom Perovićem, urologom i hirurgom. Tema nam je transseksualnost odnosno transdžender i operacije promene pola kako se to inače kaže, odnosno dolaženje do, za pacijenta, njegovog pravog pola. Anketa i vaša pitanja koja postavljate pozivom na 3102092 ili SMS om na 2392, muzika, vesti i Jabuka na dan sa vama do 11h. Moje ime je Anja Abramović.
 
1966. godine doktor Hari Bendžamin objavio je knjigu “transeksualni fenomen” koja opisuje prirodu stanja i razliku izmedju transeksualaca i travestita, kao i rezultate lečenja hormonima i hirurškim zahvatom. Situacija “pogrešnog identiteta” nije česta pojava i naziva se «pogrešnim rodnim identitetom» da bi se razlikovao od polnog koji je u vezi samo sa polnim organima. Pored mene u studiju Akademik, profesor doktor Savo Perović koji je urolog i hirurg. E, dobro jutro Savo, pre svega!

-    dobro jutro!

-    Šta se tačno dešava mislim da bi bilo najbolje sada da objasnimo samu, da kažem, fenomenologiju ove pojave, šta se tačno dešava po rođenju deteta koje ima nedefinisane genitalne, to jest genitalni aparat, i kada bi roditelji najkasnije trebalo da odluče pol deteta budući da sam naišla na neke članke gde baš tako nešto piše da se to odlučuje u nekom trenutku i da je pogrešno to uraditi to odmah.

-    A, pre svega, to je jedno urođeno oboljenje. Znači, pacijent se rađa sa urođenim, znači, anatomskim polom, a sa jednim identitetom polnim koji pripada suprotnom polu. Pošto je urođena, demanifestacije tog suprotnog pola kod tih pacijenata nastaju veoma rano i pacijent se ponaša u skladu sa svojim polnim identitetom. Znači, ako je to muškarac, on se ponaša kao žena, ili ako je žena ona se ponaša kao muškarac. I to primećuje, roditelji, pre svega prvi, a zatim i okolina. I šta je veoma važno, na primer kad dolazi kod psihijatra na procenu da li je to prava transeksualna osoba ili novo ime govori da je to, da je to transdžender, što znači, džender...

-    Pol

-    Rod, rod, specijalno rod. U stvari postavlja dijagnozu na osnovu razgovora sa pacijentom, razgovora sa roditeljima i razgovora sa okolinom i njegovim prijateljima, ili njenim prijateljima, u zavisnosti. Ta dijagnoza je, nije tako jednostavno, zahteva veliko iskustvo psihijatra i ta dijagnoza može se postaviti veoma rano. Ali, još uvek ne postoji neki određeni parametri s kojim bi mi mogli stoposto da kažemo pre nego što pacijent postane punoletan, znači 18 godina života, da pacijent bude podvrgnut na primer hirurškoj intervenciji koju oni žele zaista, neopisivo, ne smemo da pristupimo hirurškoj intervenciji. Međutim, jasno se pokazalo da, ukoliko operacija se izvrši što ranije, a pogotovo pre puberteta, da je adaptacija tih pacijenata i njihove patnje budu potpuno eliminisane sa operacijom koja bude urađena pre pojave puberteta. Međutim, nažalost, to nije dozvoljeno zbog legalnih problema, zbog te ne stopostotne precizne dijagnostike, pa se čeka znači, punoletstvo da pacijent sam odluči posle jednog testiranja koje traje minimum 6 meseci do godinu dana, neki put i u dve godine, što određuju psihijatri, a, ranije, za sada, na žalost, ne dolazi u obzir, osim, jednog drugog fenomena koji svi znate to je takozvana međupolnost ili popularno zove se interseks. Tu mi operišemo u pubertetu decu rano, pogotovo pre puberteta, da bi jednostavno, taj pubertet prošli u željenom nihovom polu. I tu se odlučuje na primer o polu, bez obzira kakve  genitalije imaju ti međupolni pacijenti, ili interseksualni pacijenti jel, mozak je taj koji odlučuje koji će pol on biti. I napravljene su fatalne greške nekada kada se savetovalo prvih godina da se operišu takvi pacijenti, i onda su dolazili kod nas, ja imam takvih nekoliko slučajeva, gde su oni bili muškarci pravi ali imali su genitalije ženske i operacija je rađena u smislu pravljenja žena. I kad su odrasli, pokušaji samoubistva, zahtev da postanu muškarci i nova hirurška intervencija da bi ti pacijenti mogli da budu znači, usklađeni sa njihovim znači...
-    Prirodom na kraju
-    Prirodom, prirodom, odnosno sa njihovim mozgom.
-     Kažete punoletstvo, jel to znači da je kod nas od 18. a u americi...
-    a u americi od 21. godine.
-    Od 21. godine
-    Od 21. godine, jeste.
-    Da. Tradicionalno, to jest, da kažem, bilo je negde, mislilo se da je transeksualizam odnosno transdženderizam, ne znam kako to sad... smatran potpuno psihološkim fenomenom, međutim, istraživanjem mozga transdženderaca
-    Jeste transdžender
-    Nešto je, nešto je otkriveno. Šta?
-    Evo ovako, da vam kažem. Prvo jedna izvanredna studija rađena je korišćenjem magnetnu rezonancu kojom se moglo odrediti veličina na primer mozga. I utvrđeno je da postoji razlika između ženskog i muškog mozga kod normalnih pacijenata. E, sad je ta studija prebačena na transeksualce, znači muškarce ili žene koje su trebale da pređu u suprotni pol i utvrđeno je da na primer muškarci imaju u pogledu veličine ženski mozak, a da žene, u pogledu veličine imaju muški mozak. Zatim su izvršene neke razne biohemijske analize u centralnom nervnom sistemu koje su pokazale da postoji takođe razlika između u toj biohemiji, to je dosta kompleksni mehanizam koji ukazuje da pacijent, iako ima na primer, normalni muškarac, ima osobine biohemijske, znači metaboličke, u smislu žene, ili ako je to žena, ima suprotno, osobine biohemijske muškarca.
-    A to i dalje nisu dovoljni načini i dokazi da se koriste i pre 18. godine?
-    Jeste, izvanredno ste to shvatili i mogu da vam kažem, na žalost, situacija je momentalno takva, ali ja se nadam, tehnologija fantastično napreduje, ispitivanja sad fantastično napreduju, i verovatno u budućnosti bićemo u stanju možda da postavimo sigurno pre puberteta, što je najbitnije i da pacijenti onda budu operisani na vreme i da ne budu izloženi zaista patnjama neopisivim koje ti pacijenti opisuju pre nego što idu na hiruršku intervenciju.
-    Šta se dešava sa Svetskom zdravstvenom organizacijom? Na koji način ona doživljava ovu pojavu?
-    Pa Svetska zdravstvena organizacija jako je zainteresovana za ovaj problem promene pola zbog toga što je to jedna medicinska prava dijagnoza, nije je lako postaviti, znači pravu ovaj, kao se zove dijagnozu tog transeksualizma, ili sad transdženderizma kako se najnovije zove. Pacijenata nema baš malo. Negde smatra se da je nekada bilo 1 na prema 100 000 da se rađa. Sada kažu da je 1 prema 30 000. to je zaista relativno velika učestalost, i zbog toga zdravstvena, Svetska zdravstvena organizacija je zainteresovana jel je u lečenju tih pacijenata i u dijagnostici, dosta bilo grešaka postavljenih. Na primer, u literaturi, ovoj, nije u literaturi opisano, ali opisano je ovako neformalno, da je oko 1000 u svetu do sada od kad je počela prva promena pola napravljeno grešaka, negde oko 1000.
-    Kog tipa grešaka? Grešaka u funkcionalnosti?
-    Da se pacijent na primer menja u pol a da nije bio pravi transeksualac, transdžender, nego da je bio neka vrsta između transdžendera, postoji i to i transvestita.
-    Mhm, i onda je to psihološka greška za njega kasnije
-    I onda je, jeste, i to je za njega bila psihološka greška koji su to doživljavali kao tragediju i tražili da se vrate u pol koji je prethodni. Ja sam, mogu da kažem, jednog pacijenta takvog imao, iz Nemačke koji je došao, gde je napravljena  greška od strane psihijatra, a drugog pacijenta sam video, na primer, iz Londona koji je došao ovde u Srbiju, u Beograd, koji je operisan, na primer u Bankoku, gde se pacijenti operišu i menjaju pol bez psihijatrijske dijagnoze. Jednostavno su socijalne indikacije, što je za, neprihvatljivo za Svetsu zdravstvenu organizaciju i zbog toga ona želi određene preporuke da budu ispunjene. A i ta organizacija koja se zove «Hari Bendžamin asocijacija», ima određene standardi u dijagnostici i lečenju tih namučenih pacijenata, kojih se mi moramo držati kada, ovaj, postavljamo dijagnozu, kada ti pacijenti dobijaju hormonalni tretman, i kada, pogotovo kada se podvrgavaju hirurškoj intervenciju, kada vi uklanjate organe pacijenta koje su ipak, definitivne i do kraja života se ne mogu vratiti u prethodno stanje kao što je bilo.
-    Vi ste sada naimenovani u jednog od tih koji će te preporuke i davati?
-    Jeste, upravo sam se vratio sa jednog ogromnog, najvećeg sastanka, kongresa u svetu, američke urološke asocijacije, godišnji miting koji je okupio negde oko 20 000 ljudi i tada smo mi imali jedan sastanak, pozvali su me u ime internacionalnog komiteta Svetske zdravstvene organizacije da pri, sa jednom grupom, još nas 4 oro, jednim Amerikancom, jednim Nemcom, jednim Englezom i ja, da napišemo preporuke za promene pola. Znači koje će uključiti...
-    To su takoreći kriterijumi!
-    Kriterijumi tačno!
-    Odnosno uslovi, da, da, da!dobro!
-    Kojih se moraju ljudi koji se sad bave tim, promenom pola znači i psihijatri i endokrinolozi i pogotovo hirurzi da se drže, jer ako se ne drže tih preporuka, tih kriterijuma, u stvari strogih kriterijuma, oni će praviti legalne probleme zbog kojih mogu da odgovaraju pa čak i da izgube licencu za rad.
-    Dobro, iako sam planirala da u drugom delu emisije govorimo o samom tom operativnom toku, moram sada da pitam, budući da ste maločas pomenuli, jel uopšte moguće napraviti taj, znači da se promeni pol pa da se vrati, jel moguće praviti tu duplu operaciju?
-    Jeste, jeste, duplu operaciju je moguće, samo je to  ipak jedna tragedija velika za pacijenta, jel evo ja sam tog, kažem imao pacijenta iz Nemačke gde su dva psihijatra, jel kod njih dva psihijatra postavljaju dijagnozu, nije dovoljno jedan, da se ne bi...
-    Da, naravno
-    ...greška ovaj, potkrala. Posle mesec dana samo posle promene pola, javio se telefonom i kaže, ja želim, ja sam u depresiji teškoj, ...
-    a bio je u depresiji i pre toga da bi uopšte i bila ona operacija?
-    Pa, znate šta, da vam kažem. Ja neki put pacijente neke koji imaju dozvolu psihijatra, odbijam, na osnovu zaista velikog 20 -to godišnjeg iskustva, ali ovde sam nekako bio mnogo zauzet. Imao sam, jednostavno, ovaj zvaničnu dozvolu psihijatra da se može operisati, nisam mnogo ulazio u detalje. Možda da sam ulazio u detalje, dugi razgovor sa pacijentom, mošda ne jedna, ne jedan sastanak sa pacijentom nego, konsultacije, nego dve tri, što je jako važno jer neki put vi ste umorni, pacijent je umoran, pa može se opet potkrasti greška. Imate pravo i vi da odbijete tog pacijenta da operišete. I što sam ja u nekoliko slučajeva stvarno učinio.
-    Znači vi ste ta poslednja karika u lancu koja kaže dobro, ili?
-    Jeste, poslednja karika ali zaista najtragičnija karika ako se pogreši. To je, na žalost, strašno! Ali je zahvaljujući tim novim operativnim tehnikama zaista je moguće tim pacijentima vratiti njihov pređašnji pol, ali sigurno ne onakav kakav je bio! Našalost!
-    Mhm, dobro i o socijalnom aspektu ćemo govoriti kasnije, ali sad me zanima budući da smo rekli tradicionalno je smatran potpuno psihološkim fenomenom, kada se to tradicionalno počelo menjati upošte? I kada je shvaćeno, čini li vam se da je uopšte, generalno shvaćeno u društvu, znači, ne kod samih tih pacijenata, nego ljudi oko njih, da to nije stanje, mada jeste stanje svesti, ali nije odabrano stanje svesti, nego je nešto sa čim se radja?
-    Jeste! Pazite, da vam kažem, to je jedno, još jedanput ću naglasiti, pravo obolenje koje je kao takvo opisano u svim udžbenicima sveta, i časopisima. Prema tome, tu nema nikakve dileme!
-    Dileme, da!
-    To je jedna urodjena, on se javlja sa tom  urodjenom anomalijom! Na žalost, promena se nalazi u centralnom nervnom sistemu, u mozgu, i zbog toga je to malo ta dijagnoza visoko sofisticirana. U stvari jednostavno vrlo, vrlo teška da se stvarno precizno postavi...
-    Upre prstom u nju, jel da?
-    Jeste da se postavi ta dijagnoza. Zato psihijatri koji se bave s tim potrebno im je neki put minimum 6 meseci do godinu, neki put i dve godine, da bi stavili svoj potpis da je to u stvari pravi transeksualac ili transdžender.
-    Kolko vam se čini da su ljudi upoznati sa problemom i da znaju da je to tako, da nema...?
-    Pa da vam kažem, ranije, mogu da kažem, bila je tragična situacija u pogledu okoline, ovaj sa tim kako se ponašali okolina sa tim pacijentima. Nikako nisu mogli da prihvate, smatrali su da su to pacijenti, da su to ludi, da su to šizofreničari. I da je to jednostavno, njihov hir i luda glava da se podvrgnu hirurškim intervencijama...
-    Mhm!
-    Međutim, polako, sa informacijama, da, prvenstveno moram da kažem, informacijama koje dolaze od medija, znači sa radija, sa televizije, iz novina i tako dalje, pokušavaju da shvate da je to stvarno jedno oboljenje, da su to napaćeni...
-    Koje kao takvo treba lečiti...
-    Napaćeni ljudi i da njima treba pomoći! Na žalost, na sadašnjem nivou nauke, ne mogu lekovi da tog pacijenta izleče nego ostaje hirurška intervencija kao zadnje, zaista teško sredstvo, da ti pacijenti postanu srećni!
-    Čućemo sada šta naši sugrađani kažu na ovu temu, i kako to vide!



-    priroda je nešto uradila. Sve što mi ne ide tim prirodnim tekom, mislim da je, ovaj, nešto što je psihološka deformacija.

-    Pa ja mislim da je više psihičke prirode. To verovatno do osobe zavisi kako je bio pod uticajem u detinjstvu i tako dalje.

-    Mislim da je poremećaj.

-    Pa, ne znam, ali mislim da je to što oni smatraju da imaju pogrešno telo i što na kraju rezultira promenom pola, u stvari kreće od psihe, znači da su rođeni, osećaju se drugačije i prosto zahtevaju da se njihovo telo ponaša u skladu sa tim kao se oni osećaju! I da izgleda onako kako se oni osećaju!

-    To su poremećaji fiziološke prirode podrazumevaju neke stvari koje se tiču fiziologije organizma, odnosno ne sme tu mnogo funkcionosanje organizma. Promena pola to ne podrazumeva.

-    Znate l' šta, ženski pol bi hteo da promeni, želi da vidi kako je kao muškarac da bude. Možda bi ona mogla puno šta da ukaže zato što je bila ženska...

-    Mog muža sestra je bila na neurološkoj klinici Dragiša Mišović, i sa njom je u sobi bila sad muško, žensko, mladić koji je, koji se operisao da bi bio devojka. I on je rekao da je znao kakvo je to traume donose to nikada ne bi uradio. Kozmetika je bila u pitanju, onda skidanje malja, promena glasa pa onda ovaj dojke, eto to ga je sve ovaj mučilo tako da eto to je jedini bio problem koji je imao. Da je znao, on to nikada ne bi uradio... Što se mene tiče, pa meni je tako svejedno...Ako neko sebe ne vidi u tom svom telu, pa zašto ne bi, ovaj... Ima svako pravo na svoj izbor.




-    Na osnovu ovoga što smo sada čuli, reklo bi se da naši sugrađani shvataju prirodu preblema, međutim, kakva vi iskustva imate? I čini li vam se uopšte da reakcija okoline varira u odnosu na samu zemlju, odnosno na sredinu i na sve one druge informacije koje u nju stižu, pa, ne znam, šire svest stanovništva? Gde smo mi u tom nekom smislu?
-    Pa da vam kažem nešto, mi smo ovako i to je zaista jedan veliki kontrast. S jedne strane Srbija, a u to vreme je bila Jugoslavija kada sam ja krenuo da radim '89. godine, pol, je zahvaljujući pristupu u lečenju tih pacijenata, a pogotovo zahvaljujući moram da kažem, mojim hirurškim intervencijama i mome timu, stekla jednu zaista svetsku slavu! I tu smo se našli, možemo da kažemo, zaista na vrhu sveta, i smatra se da, zemlje koje se bave tim problemom, ipak su zemlje, što kažu, malo u pogledu stepena ove informisanosti, stepena edukacije, na višem nivou nego neke zemlje koje se smatraju, takozvano, primitivne, gde im informacije ne dolaze do njih, gde žive, pa tako u jednoj, zatvorenoj, izolovanoj sredini i jednostavno, ne prihvataju nikako, ovaj tu promenu pola. To isto važi za primer, istočni blok, bivše komunističke zemlje, gde oni nisu dozvoljavali, jednostavno, iz političkih razloga da tamo takva oboljenja uopšte ne postoji i ni jedan pacijent u bivšem istočnom bloku nije operisan bio dok nije istočni blok negde devedesetih godina bio srušen. Ti pacijenti jadni su završavali samoubistvima, ubistvima, u psihijatrijskim bolnicama kao šizofreničari lečeni i tako dalje. Međutim, mogu da kažem sada, evo u Rusiji imate čak, centar za promenu pola, u svim istočnim zemljama se krenulo sa promenom pola. Ali ne odmah, negde oko '95, '96. godine. Mi smo, kažem, odma', vrlo rano počeli, i zemlja je prihvaćena u tom pogledu kao zemlja visokog standarda. Međutim, kad pogledate ipak, narod naš, ne prihvata uopšte to.
-    Ne, jel'?
-    Čak, na žalost, ne samo narod, njih razumem potpuno, to je normalna sredina, socijalna, nego i kolege, lekari koji treba da budu humanisti, jel lekar koji ne voli ljude, koji ne želi da im pomogne, pa znate šta, ja kažem uvek, nije dobar lekar!
-    Mhm, da, naravno!
-    Ne može da bude lekar, apsolutno! Prvo, uslov da bude dobar lekar, treba da bude human čovek, dobar čovek, i da pomaže ljudima. Oni, na primer, ti pacijenti kada dolaze kod njih, grubo ih odbijaju, govoreći da su ludaci da su šizofreničari. I kako su pacijenti dolazili do mene? Ne zato što su slale kolege, nego što su pacijenti iz novina, počelo je to kroz medija da se govori o toj bolesti, postala je dosta popularna u to vreme, sećam se, početkom devedesetih godina, i pacijenti su počeli iz cele Jugoslavije, znači Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i sa Kosova, i tako dalje, da dolaze da se operišu.
-    Temu svakako nastavljamo, danas je sa mnom u studiju Profesor doktor Savo Perović, urolog i hirurg. Naš telefon je 3012-092, a SMS broj 2392.

...najzdravija emisija na radiju: JABUKA NA DAN!...

-    jabuka na dan ovog jutra razotkriva funkcionisanje složenog procesa promene rodnog identiteta, kako se odomaćeno kaže, operacija promene pola. Sa mnom u studiju je Profesor doktor Savo Perović! U našoj zemlji je za desetak godina urađeno oko 120 operacija promene pola. Vi ćete me ispraviti ako je broj veći. Oblast promene pola regulisana je zakonom u brojnim zemljama na zapadu. U Holandiji čak, socijalno osiguranje plaća celokupan trošak promene pola, u Srbiji ne postoji zakon kojim je dozvoljena promena, međutim, ne postoji ni zakon koji to zabranjuje. Tako se od 1989. godine rade, radi ova vrsta operacija. Budući da ste vi, Savo, jedan od većih svetskih stručnjaka u ovoj oblasti, i da često operišete i u inostranstvu, možete lako da napravite tu vrstu poređenja, kakvi su uslovi za samu operaciju kod nas, a kakvi su u svetu? Da li uopšte postoji neka kvalitativna razlika u tom smislu?
-    Pa, sad ću vam reći, ovako, kad sam počeo da vršim promenu pola to su bila u početku, mogu da kažem, zaista srećna vremena, i operisano je u zdravstvenim ustanovama, na primer na mojoj Univerzitetskoj klinici. Socijalno osiguranje je plaćalo, bez ikakvog problema...
-    Tako je bilo u početku?
-    ...u to vreme. Jeste, u početku!
-    Dobro!
-    U početku, jeste odmah u početku! Prihvatilo je iako kao što kažete nije postojao zakon ni za ni protiv. Zaista je bilo veoma humano. Međutim, sada u čemu je problem? I dalje zdravstveno osiguranje ne pravi nikakve probleme, zaista, mislim, ja im, ti pacijenti treba da budu zaista zahvalni, a i ja takođe, koji pomažem tim pacijentima! Međutim šta je problem? Problem je direktori koji vode te kuće! Jer sada direktor ima sva prava, kao da je to njegovo privatna kuća, i sad, od stanja, od njegovog pristupa tom, zaista teškom, urođenom oboljenju, pravom oboljenju, zavisi dal' će biti dozvoljeno da se u toj klinici operiše ili ne! Veoma mali broj dozvoljava tu vrstu hirurške intervencije.
-    I to opet objašnjavaju onako kako smo...
-    I, a, ne, i to objašnjavaju po mom mišljenju neinformisanošću i sa jednim stepenom nehumanosti u pogledu tih pacijenata. Al' imam primer na primer direktora ginekološko akušerske klinike u Narodnom Frontu, profesora Dušana Stanojevića, koji je član naše ekipe, a pogotovu u toj promeni žensko u muško, koji je, zaista to prihvatio veoma rano, kada i nije bio direktor, a pogotovo sad, dozvoljava da se u negovoj kući može izvršiti promena pola. Ali, to je jedna od retkih, mogu da kažem, zdravstvenih ustanova, univerzitetskih, pa nije bitno, ili običnih bolnica, koje prihvataju da se promena pola izvrši na račun, ovaj, zdravstvenog osiguranja, kod, u našoj zemlji.
-    A jel postoji neka namera da se radi na tome, da uđe u zakon, da...?
-    A, u inostranstvu...pa da vam kažem, puno još stvari treba da se učini u zdravstvu, ali ono, činjenica što ljudi koji vode zdravstvo, nisu protiv toga. I sadašnji ministar takođe nije protiv toga, što zaista govori da je human čovek i da je poznavalac, informisan o tom obolenju. Međutim, šta je problem? Problem je samog direktora raznih ustanova koji, jednostavno, imaju to pravo, tako se...
-    Da vide stvar ovako ili onako...
-    ...tako je, da vide u jednom ili u drugom pogledu i kaže: na mojoj klinici se ne može vršiti promena pola. I samo napišu, ja sam imao tako, dobio sam od jedne klinike, neću da imenujem toga čoveka. Međutim, ovaj, zaista je delovalo vrlo nehumano i mogu da kažem tako mi, neprijatno sam se osećao. Ne pacijenti koji su, pacijent koji je pisao, uzeo čak i advokata, da moli i da, tako dalje, grubo je, napisano samo, «NISAM SAGLASAN»,
-    da tako je u, personalizovano je, kao: ja stojim iza toga, da
-    e, da, tako grubo i tako jasno, personalizovao, da ja sam bio iznenađen, neprijatno, međutim, znate šta, mi se snađemo. Puno puta i u privatnoj ustanovi operišemo te pacijente...
-    jel može u privatnim ustanovama? Mhm!
-    Kako da ne, i operišemo za vrlo male, male pare, koliko samo da potkrpimo troškove toga čoveka koji je, zaista uložio mnogo da ima tu privatnu kliniku ili privatnu bolnicu ili, neki put i potpuno besplatno.
-    Šta ste rekli, u inostranstvu je to na koji način regulisano?
-    A u inostranstvu je rađeno na dva načina. U nekim zemljama, kao što ste vi naveli, na primer u Kanadi isto, potpuno pokriva zdravstveno osiguranje. Pacijent ne plaća ni dinara! Samo postoji lista čekanja, ...
-    Mhm
-    ... i neki pacijenti se zbog toga odlučuju da bi što pre bili operisani, to je njihova želja, neo..., neza..., ne možete opisati kako, kako to žele što pre da legnu na operacioni sto, i odlučuju se da odu u privatni kliniku da budu operisani. U Americi, u glavnom, operišu se pacijenti isključivo privatno. Moraju da snose troškove lečenja.
-    Mhm
-    Znači, u Nemačkoj, jedan deo se operiše privatno, a jedan deo, ali posle zaista, jednih vrlo teških ispitivanja, dugotrajnih, prilično, za pacijenta što kažu, neki put, kažu nepodnošljivim...
-    Iznurujućih!
-    Da bi dobili od osiguranja dozvolu da mogu da budu operisani, da budu operisani potpuno besplatno.
-    Mhm! Budući da ste spomenuli listu čekanja, i na početku emisije smo spomenuli neke cifre, sada ćemo to malo da preciziramo, koliko su česte te operacije zaista, i da li na bilo koji način variraju od sredine? Znači od podneblja, istorijskog trenutka, da li uopšte imaju veze sa, sa...
-    Da vam kažem nešto...ovaj...
-    ... sa sredinom?
-    Tu ima uticaja najviše religija! Evo, uzeću vam za primer, na primer muslimansku religiju. Paz'te, isto postoji, što se tiče učestalosti, apsolutno...
-    Kao svako obolenje koje se javlja...
-    Kao svako, apsolutno, kao svako obolenje. Ali njihova religija ne dozvoljava, na primer dozvoljava da se uvek pravi muškarac, ali da se od muškarca pravi žena, ne dozvoljava. Ja sam bio na jednom sastanku na primer, interseks, gde je, paz'te, jedan ne medicinska,nego hiljadu na sto medicinska indikacija da se ti ljudi operišu, da im se pomogne. I bilo je na primer zastupljene arapske zemlje, bila je Evropa, ja sam zastupao Evropu, bila je Amerika, ovaj, Australija, svi kontinenti zastupljeni su bili, i na primer, iz tih muslimanskih zemalja jdenostavno za, toj religiji, religija je odlučila, kolege sa kojima sam bio kažu isto su oni protiv toga ali ništa ne mogu da urade, da se može praviti muško uvek, ali žensko nikako, nikad.
-    Da! Sada ćemo malo govoriti više o samoj operaciji i to ste već nekoliko puta spomenuli da su isvrpne i vrlo ozbiljne analize koje se vrše pre nego što se uopšte dođe do same operacije, kao se ocenjuje ko jeste budući pacijent, a ko nije?
-    Pa, vrlo jednostavno. Dosta pacijenata se prvo javi meni. Dobro, zato što sam verovatno popularan, čitaju iz medija,...
-    Mhm
-    ...međutim ja njima odmah kažem da u našoj zemlji to je jedan čovek zaista sa takvim jednim iskustvom ne mogu, koji nije napravio do sada ni jednu grešku nije napravio, primarijus doktor Zoran Rakić koji se bavi sa tim problemom ja mislim verovatno više od trideset godina. Ja dvadeset a on mislim verovatno više od trideset godina. I prvo se upućuje njemu, on ima svoj tim koji on izvanredno vodi, i on testira te pacijente. Testiranje na primer traje, neki put 6 meseci, a neki put traje mnogo duže, oko dve godine, da bi on dao svoj potpis da pacijent, zvaničan potpis, da pacijent može biti podvrgnut prvo hormonalnom tretmanu...
-    znači to ide i pre hormonalne terapije?
-    Tako je, apsolutno ste u pravu. To se zove takozvana hormonalna transformacija pola. Jel' tim se bavi, izvanredno, docentkinja doktorka Svetlana Vujović, zaista jedna top mogu da kažem ekspert u toj oblasti i poznata čak i u svetu, i ona primenjuje hormonalni tretman...odnosno...
-    I kod muškaraca i kod žena?
-    Kod muškaraca šta, podrazumeva se da se daju to se kaže, da se blokiraju muški polni, produkcija muških polnih hormona, i, a da se daju ženski polni hormoni...
-    Da se umanji testosteron a podigne estrogen!
-    Tako je da se smanji i da se počne takozvana, zove se feminizacija, da rastu grudi, da dlake polako nestaju, da telo dobija obline žene...
-    Mhm
-    ...međutim, šta je teškoća u tom hormonalnom tretmanu odmah ću vam reći, to opet zavisi od rase.
-    Mhm!!!
-    Za Evro..., za belu rasu, na primer za Evropljane, pa to važi i za Amerikance, a pogotovo Engleze, imamo nekako grube facijalne crte...
-    Već same crte lica, da
-    ...crte lica, nos istaknut, jabučice i tako dalje, mnogo tih muških osobina, i hormoni umanje to, ali ne mogu u potpunosti. Na primer, jedna fascinirajuća stvar je, na Daleko Istoku, kod, na Tajlandu, u Kini, Južna Koreja i tako dalje, sve te zemlje, nije bitno, dovoljno je samo hormonalni tretman, čak ne morate da izvršite ni kastraciju, da počne transformacija u smislu, na primer, ženstvenosti, da vi posle 6 meseci mislite da je to potpuno normalna žena. Nikakve dopunske estetske korekcije lica i tela nisu potrebne.
-    Hm!
-    Zaista nešto fascinirajuće. Ja sam imao prilike da budem gost u Bangkoku na primer na jednom velikom sastanku upravo, gde se govorilo o svim aspektima transdženderizma ili popularno u narodu, transeksualizma. Onde je bila jedna, pozvao me je taj glavni profesor Priča, koji je do sada uradio tri, preko tri i po hiljade promene pola. Najviše na svetu. Ali je radio puno i socijalnih indikacija. Ne znači operacija koje su imali i zvanično postavljenu medicinsku, ovaj, dijagnozu. I on je napravio neku, poveo me je u varijete. Divne devojke izašle su da plešu. Sjajno su izgledale, ja sam bio oduševljen i tako dalje. I onda su prišle meni i počele da me ljube, ja sam bio sav srećan. I u jednom trenutku on je ustao i kaže: profesore Perović, da li znate da su to sve moji pacijenti koje sam ja operisao, i izvršio promene pola...(smešak)...
-    (smeh)
-    i nastavo je smeh i jedna zaista vesela situacija...
-    mozemo reći da je njima i lakše onda, i da se odluče...
-    jeste, ...
-    ...za tako nešto...
-    međutim, kod nas kad promenite pol, na žalost, dosta pacijenata je neophodno da urade...
-    i plastičnu hirurgiju!
-    I plastičnu, estetsku korekciju. Da bi se prilagodili onom polu koji oni jednostavno osećaju, i za koji su se oni, jednostavno, žrtvovali, da se podvrgnu hirurškoj intervenciji.
-    Sad vi spominjete tim koji ovde kod nas pa i u svetu operira, a jel možete da kažete da se i mladi lekari interesuju sada? Kakvo je među vašim kolegama uopšte stanje i stanovište uopšte na tu temu?
-    Pa da vam kažem, ovako, tim, a, 'vako malo stariji su ipak mali broj koji prihvataju to, imaju jedan ipak odbijajući stav, dosta. I ne zani...,ne trude se jednostavno da shvate. Međutim, mlađe generacije to prihvataju na jedan zaista mogu da kažem, normalan način. Jako su zainteresovani, i pokazuju veliko interesovanje da prisustvuju tim hirurškim intervencijama da vide kako se vrše te promene pola. I kada vide, to zaista poneke operacije izgledaju zaista vasionske, kada vi zaista posle 5-6 sati od jednog normalnog muškarca napravite...
-    Toliko traje operacija, u proseku?
-    ...reći ću vam, da, i kol'ko jedna, kol'ko druga, vi izvršite promenu pola, zaista fascinirajuće deluje.
-    Danas sa mnom u studiju Profesor doktor Savo Perović, koji je urolog i hirurg. Naš telefon je 3012-092, a SMS broj 2392!...

...Jabuka na dan ovog jutra razotkriva funkcionisanje procesa promene rodnog identiteta. Sa mnom u studiju je Profesor doktor Savo Perović...
-    kako se sam, to jest, sama ova pojava, to jest sindrom manifestuje, to jest, da li je to uvek isto? Samim tim da li je lakše onda i prepoznati kod koga je to zaista definitivno nešto što je operabilno, a kod koga ne? Postoji li ta neka jedinstvena manifestacija, osim što se osećaju nezadovoljno samim sobom?
-    Pa da vam kažem, razne su anatomske karakteristike kod pacijenata koji kod vas dolaze. Na primer, ajde, uzećemo muškarca koji dođe da se izvrši promena pola. Ono što vi prvo želite da vidite to je njegova građa, njegov, da li je užasno debeo, ili nije debeo. Zatim da vidite njegove genitalije kako su razvijene. I, posebno, koža polnog organa. Jel to odlučuje koju ćete vrstu hirurške intervencije kod pacijenta učiniti. Ili ćete ga čak, možda, ako je on ima 140 kilograma, jednostavno odbiti da se ta hirurška intervencija uradi. Jel ona će biti neuspešna, ili će biti vrlo teška i vrlo rizična po njegov život.
-    Aha, znači postoje ipak uslovi pod kojima to može i ne može?
-    I, apsolutno koji se moraju ispuniti pre hirurške intervencije.
-    Mhm,
-    Na primer, ja se sećam kad sam bio u Grčkoj pre dva meseca da izvršim prvu javnu promenu pola gde su se uključile medije i crkva i svi što postoje, bilo je jako interesantno. Pacijenta kojeg su mi oni dali, imao je negde oko 140 kilograma. Bila je užasna dilema. Ja sam rekao pre operacije: Neću da ga operišem! Toga pacijenta jel vrlo je rizična operacija po njegov život. Međutim pošto je u pitanju bila prva promena pola uključena sa medijima, a oni nisu imali nikoga drugoga,...
-    Dobro, da, bio je dogovor faktički..!
-    ...ja sam posle ubeđivanja dugog, nekoliko časova, pristao da ga operišem. I, na sreću, sreću,pošto kažu čovek mora imati sreću u hirurgiji, ona je dobro, dosta prošla. Inače, obično te pacijente odbijam i dok ne dođu na težinu, prihvatljivu da se operacija uradi bez rizika, ja onda obavljam tu operaciju.
-    Jel to važi i za ženu koja se ...
-    A, žena koja se...sad isto, takođe ima neka ograničenja. Na primer, ako je građa takva, pogotovo kad je pogledamo ovaj, kako se zove, ne, oćete sad ženu koja se pretvara u muškarca?
-    Mhm!
-    U pogledu građe, na primer, tela, posebno leđa, ako je ona užasno debela, ima veliku količinu masnoga tkiva, da mi, kada skinemo taj, takozvani, zove se režanj, slobodni, koji ćemo posle sa mikrohirurškom metodom vezati za mesto gde treba da bude normalni polni organ, ne možemo, jednostavno mi to kažemo, da zatvorimo, da mu napravimo oblik koji će onda ličiti na polni organ. I jednostavno, odbijamo tog pacijenta, da se mora da oslabi, ili prethodno izvršimo liposukciju, tako se kaže uklanjanje masnog tkiva tog predela da bi mogli da obavimo tu hiruršku intervenciju. Onda, neka opšta teška obolenja kod tih pacijenata...
-    Mogu da budu problem?
-    Odmah ću vam reći, na primer, ja odbijam da operišem pacijente, oni se testiraju na 3 osnovne stvari. To je AIDS, znači sida, na HEPATITIS C, i HEPATITIS B. Ukoliko pacijent ima, za C i B operišemo ali uz velike predostrožnosti, ali, ko ima HIV, na žalost, moj tim ne želi da operiše takve pacijente. Međutim, na zapadu, vi ste obavezni bez obzira što pacijent boluje od tih bolesti, jer to se kaže to je povreda ljudskih prava, da morate operisati tog pacijenta, inače ćete, izgubićete pravo, ako znate da operišete, ovaj izgubićete pravo ...
-    Pravo za rad!
-    ...izgubićete pravo za rad! Jedino možete reći: ja ne znam da operišem!...
-    odjednom!
-    ...da ali, to ne možete, bravo, svaka čast, to ne možete reći odjednom ja to ne znam da operišem a prethodno ste operisali na stotine i to sa veoma velikim uspehom.
-    Da...
-    Znači potpuno jedna, razlika... kod nas postoji ipak ta sloboda da mi kao tim odlučimo da li ćemo te pacijente operisati ili ne!
-    Sve vreme pominjemo dve vrste, naravno, operacija. Koja je komplikovanija i koju uspešnije, da to kažemo tako, izvodite, to jest...
-    Pa svakako, nema tu nikakve dileme. Operacija muško u žensko je mnogo  jednostavnija, nije ona mnogo jednostavnija, nego ona je jednostavnija za pacijenta. Ona je za hirurga jedan veliki izazov i teška operacija koja zahteva veliko iskustvo, veliku veštinu i veliku kreativnost i inventivnost. Jer svaki slučaj je poseban. Prema njegovim anatomskim osobinama vi kreirate znači sada ženske genitalije. Ali je sreća za pacijenta, što u jednom aktu koji  obično traje od 4 do 6 časova, dobro, neki put može malo duže, neki put malo kraće, vi izvršite kompletnu transformaciju i on postaje, znači u jednom jedinom aktu postaje žena. U drugom slučaju, ipak je to mnogo kompleksnije. Pogotovo ako se vratimo unazad, počecima '90 tih godina, a odnos u pogledu operacija bio je jedan prema četiri u korist muškaraca. Sada ide jedan prema jedan. Zašto? Usavršile su se hirurške tehnike. A, pogotovo tehnike stvaranja novog polnog organa. I  zahvaljujući tome, broj pacijenata i broj hirurških intervencija, broj pacijenata koji se javljaju za promenu pola se izjednačio, kao i u prirodi, jedan prema jedan. A šta su to omogućile? Omogućile su hirurške intervencije, uspešne hirurške intervencije. Međutim, minimum koji se mora uraditi kod pacijenata su dva akta. Ali, obično, mi kažemo 3 akta da pacijent bude transformisan u muškarca. Prvi akt podrazumeva da se uklone njegove genitalije. To znači: materica, jajnici, njegova vagina, i da se u prvom aktu napravi, da se produži njegova mokraćna cev. Vi znate da žene mokre sedeći. Međutim, muškarci mokre stojeći. Da bi se napravila, da se omogući, da se tom hirurškom intervencijom da se produži njegova mokraćna cev, da se napravi jedan mali penis od njegovog klitorisa, da se on nikako ne ukloni nego da se on sačuva zbog njegove posebne erogene senzitivnosti,...
-    Da zbog osetljivosti
-    ... da se napravi od velikih usana mošnice, da se ugrade testisi, i da se uklone grudi i da on bude sada potpuno prava, pravi muškarac. E, sad, negde oko 70 %, želje tih pacijenata su da oni bi želeli u budućnosti da imaju partnera i da imaju seksualni odnos. Tada mi odlučujemo drugi akt koji podrazumeva u jednom aktu ali može čak da bude poštenije da kažem ipak pacijentu uvek ja kažem u  dva akta, da ostavim jednu rezervu jer treba neke male popravke, pogotovu u pogledu mokraćne cevi, da bi mokrio na vrhu tog penisa koji je jako veliki, jer mi sad pravimo penis prema želji pacijenata. Na primer, dolazili su pacijenti iz Dalekog Istoka iz Seula traze 12 santimetara, a naši traže 17 – 18, zavisi, crnci 20, i tako dalje. I tu je na primer problem postavljanje uretre i obično treba dva akta da bi se napravilo, ovaj kompletan muškarac.
-    O kom sad stepenu, da kažem funkcionalnosti onda mi za pravo govorimo? To, naravno ne može da bude 100% ali i ta negde gotovo da...zadovoljava...
-    Pa da vam kažem, skoro u promeni pola muško u žensko, naša operativna tehnika, stvarno omogućava tim pacijentima, da imaju skoro šta, paz'te, prvo, u pogledu estetike, vi ne možete neki put prepoznati, mogu ja koji sam hirurg, ne možete prepoznati da je to bila nekada žena. Ja imam jedan slučaj, pre jedno deset godina sam operisao, bivši muškarac, žena koja je imala seksualni odnos sa nekim nije bitno pacije..., ovaj sa nekim ovaj, kako se zove, dečkom, i prilikom toga ona je pretrpela povredu, povredu te nove vagine, i počela je malo da krvari, nije to bilo ništa strašno. I onda se ona, pacijentkinja uplašila, otišla je, otišla je kod ginekologa. Ginekolog nije primetio uopšte!
-    Da, pa to je apsolutni onda uspeh!
-    Da je ona, da, da, da je ona bila promena pola...znači i onda je došla kod mene, ništa nije  bilo nešto strašno i tako dalje. Znači, da se to stvarno ne može... A muškarci, ne mogu nikada znati koji su, koji su sa njima. I ona dilema jedna strahovita, koja na meni leži, trebalo bi po, zakonski, ako stupe u brak, da kaže, inače taj brak će biti poništen. Međutim, ja njima ipak kažem poznavajući dobro sredinu, znate šta, nemojte ništa govoriti ako vas ništa ne pita.
-    Aha!
-    Jel, znate šta? Dešavaju se tragične onda situacije. Imam jedan slučaj, isto jedna devojka koja je bila operisana. Izvanredno je uspela operacija. Imala je s jednim, mogu da kažem, crnogorcem, seksualne odnose vrlo uspešne i bila je srećna, a onda je neko iz okoline preneo...
-    E, pa tu je stvar što onda može da dođe do tog nekog, da...
-    I pacijenti zato užasan problem, mora da promeni sredinu, mora da promeni sredinu! Jel, ako zna sredina, to je već tragedija! Svi će, svi će znati! I dođe do njega da je ona bila muškarac, da je sad izvršena...ovaj... i onda je tako prebijao i rekao je: ako ja definitivno budem saznao da si ti promenila pol...
-    A ona je rekla da nije?
-    Da nije, hvala Bogu, ...da će je ubiti praktično! Jer to je sramota bila, povreda njegove muškosti, svega i njegovih shvatanja života, uopšte, seksualni odnosi i tako dalje! Onda sam ja pozvao njih, čak i napisao da se tu radilo o jednoj urođenoj mani, da se radilo o maloj nekoj popravci i da to nije bila nikakav transeksualac nego jednostavno prava žena, ali da je izvršena operacija zato što je imala urođene te neke mane i kod normalnih žena, koje treba hirurški korigovati. Znači tu je jedna velika, velika, apsolutno dilema tim pacijentima, reći ili ne reći! U zapadu, na zapadu, u glavnom, mnogo lakše prolaze, jel je stepen informisanosti, stepen kulture i tako dalje, i tako dalje, mnogo lakši i mnogo prihvatljiviji za te pacijente. Međutim u našoj sredini, mislim, ja njima savetujem da promene s... okolinu, ali šta je problem? Promena, mi smo siromašna jako zemlja...
-    Mi ne možemo da menjamo stambenu jedinicu, posao, da...
-    Mala zemlja i ne možemo menjati, tako mesto, ne možemo dobiti posao, ne možemo ništa! I to je jedna, zaista, posle uspešne hirurške intervencije, jedna toliko teška situacija za te pacijente hi..., za te pacijente napaćene, da njihove muke i dalje ostaju, na žalost!
-    U nastavku emisije upravo ćemo govoriti o tome.

...
ovog jutra je tema Jabuke na dan transeksualnost, odnosno transdženderizam, i operacija promene pola. Sa mnom u studiju je Profesor doktor Savo Perović, urolog i hirurg!
-    osobe sa sindromom nesnalaženja u svojoj koži takoreći, odnosno one koje su sigurne da su rođene s pogrešnim rodom to jest polom, pred sobom imaju dug i težak put, sa mnogobrojnim stepenicama i jedna od težih za prelaženje je društvena prihvatljivost. Upravo smo maločas tako i završili segment. Kakav je sam taj postoperativan period, i kakav je oporavak sa tog nekog medicinskog stanovišta, a šta tada, koja vrsta problema tek tada dolazi na red kod pacijenata?
-    Pa, postoperativno, kad uradili ste operaciju  korektno, najbolje što možete, što se kaže, za pacijenta. Ali postoperativni tok takođe je izuzetno važan. Dobiju pacijenti određene savete kako da postupaju sa svojim genitalijama, da poprave ono što smo mi radili, odnosno da održe, a čak i da poprave taj definitivni postoperativni rezultat. Ali, šta nastaje kada sve to bude u redu? Sad je susret sa tom okolinom gde oni nastavljaju da žive. U glavnom, mora čovek da kaže u našoj zemlji to se jako teško prihvata. Možda ni najbliži prijatelji, vidite i oni se sami udružuju. Zašto to udruženje postoji? Da bi oni bili, imali jednu veću moć da se odbrane od takozvanih, ne možete da kažete da su to neprijatelji, nisu to neprijatelji. Od tih ljudi koji njih ne prihvataju jednostavno.  Tako nešto postoji. I neće da shvate, jednostavno, nikada, i ponašaju se zaista, neprijateljski prema njima. I u Engleskoj na primer postoji jako društvo, profesionalno, koje se bori upravo protiv tih prolema, socijalnih, da nađe posao, da ga okolina prihvati, da, što kažu, da nema povrede tih ljudskih prava. Jel je to njihovo pravo, ne, to  njihov nije hir, nego jedna bolest, prava bolest, medicinska bolest, koja je njih naterala da se leče. A kako da se leče? Pa, na kraju hirurškom intervencijom! Na žalost, ne postoji drugi način!
-    Da je to tako, svedoči i suicid koji ste spominjali negde u početku emisije. Koliko je to zapravo  ozbiljno ili nije?...
-    Pa, jako mnogo, izvinjavam se što vas prekidam, jako mnogo opisanih slučajeva samoubistava, ne, a pogotovo u bivšem komunističkom bloku koje su jednostavno proglašavane kao poremećaj negovog duševnog stanja, na primer, šizofrenije, teške depresije, i tako dalje, zbog čega su oni izvršavali samoubistvo, a uzrok je postojao zapravo u oboljenju transeksualizmu, transdženderizmu, i nemogućnosti da taj pacijent ikada bude srećan, odnosno šta? Da bude podvrgnut hirurškoj intervenciji i, jednog dana, da bude u onom polu koji jednostavno njegov mozak, njegov centralni, ovaj, nervni sistem odlučuje.
-    Šta se dešava tu u ljubavnom smislu? U koliko je osoba dok je bila na primer muškog pola, imala kontakte sa ženskim polom, da li se to posle, obavezno menja, ili... na kakva ste iskustva tu nailazili? Jel ima raznih kombinacija, ili je...u skladu...?
-    Pa, da vam kažem nešto, te seksualne devijacije su nešto, ne mogu se čak ni klasifikovati. Toliko ih mnogo ima. Zahteva zaista veliko iskustvo, pogotovo psihijatra, ne običnog psihijatra, psihijatra seksologa, to je jedna posebna sad disciplina u psihijatriji. Znači mora da se bavi sad seksologijom da bi, i sada postoji udruženje. Ja sam, na primer, član borda za hirurgiju evropskog udruženja za seksualnu medicinu! Imate američko udruženje za seksualnu medicinu, jedno jako udruženje, užasno, koje se bavi samo tim problemima vezanim za seks! Znači seks je nešto, u 21. veku novi trand, za kvalitet života. I tu se mora da se užasno ulažu tu pare, da se poboljša kvalitet života upravo vezan za saksualni život pacijenata, muškaraca i žena! Muškarac kada se pretvori u ženu, ako uspe hirurška intervencija, to uvek naglašavam, i ako je postavljena pravilno dijagnoza, pre operativno, su srećni i imaju jedan, zaista zadovoljavajući, srećan seksualni život i ima veoma srećnih brakova. I usvajanja dece!
-    Mhm! Da to sam htela baš da pitam...
-     Ali, ako hirurška intervencija nije dobro uspela, ili, ako je psihijatrijska dijagnoza, znači, postavljena pogrešno, onda, zaista, problemi su vrlo veliki s tim pacijentima. Oni su duboko nesrećni, a da ne kažem, mada postoje i zahvaljujući tim novim operativnim tehnikama, i tu da se pomogne tim pacijentima, jako mnogo, da skoro ipak nema da kažete mnogo, nema neizlečivih! Imate razne  druge gde na primer nije uspela prva operacija, da napravimo vaginu od njegove kože i sa na primer, ovim mojim uretralnim flapom, postoje da se uzme parče creva, pa da se napravi, pa da se, ipak,
-    pa, znači, može da se ponovi neki hirurški postupak?
-    ... jasno, da se sledećom hirurškom intervencijom, ipak, napravi ono što pacijent želi. Ali sa mnogo većim hirurškim zahvatom, ali može se pomoći! Ali, ako pogreši psihijatar, onda je, zaista, tragedija. Pacijenti dolaze da se vrate u svoj pređašnji pol, ali to je nova hirurška intervencija,...
-    to je retko, jel da?
-    ...retko, na sreću jako retko, jako retko, ali na sreću, ovaj, pacijenata, ipak, nove hirurške metode omogućavaju da se on, ipak, približno, vrati u svoj pređašnji pol, al ne u potpunosti kao što je bio prethodno.
-    Da! Budući da ste vi, ja sad ne mogu da kažem kruna, ali ona neka završna tačka u kojoj tim pacijentima donosite ono na šta su čekali zapravo ceo život, ja pretpostavljam da je stepen vezivanja na neki način, za vas, takav da možda ostajete u kontaktu sa njima i posle tog nekog postoperativnog tretmana...
-    Pa znate šta? Oni se ponašaju a i ja to prihvatam, da sam ja njihov i otac i majka. I tu nema razlike. Za bilo kakav problem, ne samo u pogledu hirurške intervencije, nego i u pogledu problema koji nastaju u njihovom životu posle postoperativnog tretmana, kontakta sa partnerom, u pogledu posla i tako dalje, oni se meni obraćaju za savet.
-    I, kakva su vam iskustva? Da li su to mahom, sada srećni ljudi?
-    Mogu da kažem, većina njih je zaista srećna,zaista srećna! Ali, znate šta? Ono što moram da naglasim, hirurške intervencije, svakog meseca, da ne kažem svake godine, se poboljšavaju, pogotovo tim koji je vezan za mene! I približavamo se, nekako jednostavno, uvek smo nezadovoljni sa prethodnom, i uvek želimo da još lepše i još bolje bude i funkcionalno i estetski! I stalno težimo, sa svakim sledećim pacijentom to pokušavamo da uradimo. I, mislim, ako čovek tako postupa, onda, zašto to radi? Pa da bi pacijent bio što više srećan! A i ja, kao hirurg, da budem sa onim mojim radom, koji često puta se graniči sa umetnošću, kada radim tu hiruršku intervenciju, budem i ja takođe, srećan! Ako tu imate osobinu, možete da se bavite tom promenom pola. Ako nemate, nemojte se baviti! Jel, vaša hirurška intervencija biće jedna dodatna teška trauma za pacijente zbog čega će oni biti i dalje nesrećni i praktično celoga svog života.
-    Da li taj postoperativni tretman uključuje nastavak odlaženja kod psihijatra, u stvari, u kom trenutku se gubi ta veza i praćenje njegovog stanja?
-    Ne, ta veza ostaje celoga života. Celoga, apsolutno celoga života.
-    Aha!
-    On je vezan i za psihijatra, on je posebno vezan za endokrinologa koji, znači daje hormonalni, hormonalno lečenje tog pacijenta...
-    E, to sam htela da vas pitam, znači hormonalno lečenje ne prestaje budući da se testosteron i kasnije...?
-    Jeste, ona, do kraja života. Na sadašnjem nivou medicine. A pošto ti hormoni nisu tako naivni, mora čovek tako da kaže, imaju svoje, puno uzgrednih dejstava, mora biti pod stalnom kontrolom posebno endokrinologa, znači specijaliste za hormone i to specijaliste za seksualne hormone, a da bi kontrolisao tog pacijenta redovno, i na vreme te neželjene efekte otkrio i njih lečio.
-    Mhm, dakle, za endokrinologa i psihijatra, taj koji je bio...
-    A, hirurg je taj koji treba da gleda pacijenta, ovaj posle, dal' nema nekih problema prvenstveno promene dolazi kod mokrenja kod njih, koji mogu da budu vezani za mokraćnu cev, zatim, promene na vagini koje mogu da nastanu, takođe, na toj novoj stidnici kako nazivamo a mi, stručno mi kažemo, to je vagina. Kontrolišete jednostavno, anatomiju, toga pacijenta, i pomažete ga, ako je vidite, uspelo potpuno, savetima, a ako treba nešto da se popravi, pristupate novoj, obično, u našim rukama, manjoj hirurškoj intervenciji, da poboljšate stanje kod pacijenta u pogledu anatomije i u pogledu zadovoljenja toga pacijenta sa svojom anatomijom.
-    Da li možemo da kažemo da je neka, neki cilj ili namera da u medicinskom smislu, ove vrste poduhvata, da u nekom trenutku pacijent potpuno zaboravi da je imao operaciju ove vrste? Da li bi to ngde za neku dalju budućnost zapravo bio neki cilj?
-    Pa mogu da kažem, da ima već takvih pacijenata! Koji se ne javljaju apsolutno već nekih 10, 15, 20 godina! Uopšte!
-    Šta se dešava sa njihovim hormonalnim terapijama?
-    Ne, mi, ne mislim kod mene kao hirurga!
-    Aha, da ne kod vas!
-    Ali, pa čak i ne javljaju se ni endokrinologu! Mogu da vam kažem i to. A što je u stvari zaista ubedljivo najteža i najveća greška koju pacijent sam sebi čini!(54:10) jer hormoni pogotovo kad se pretvara muškarac u ženu, estrogen nije tako opasan. Mada ima opasnosti svoje, određene!
-    Aha, koliko je opasan testosteron!
-    Ali, pretvaranje žene u muškarca, kojoj je va... testosteron je jako opasan hormon, koji može da da i pojavu čak, raka! Mogu tako da se izrazim, kod tih pacijenata! I opisani su slučajevi kod tih pacijenata, na sreću, retko, jako, ali može da se pojavi!
-    Dakle, kontrola mora da se obavlja!
-    I, znači kontrola stalna, barem na 6 meseci, na godinu dana! Sad imate moderne dijagnostičke procedure, fantastične, neinvazivne, bezbolne za pacijenta, gde sa lakoćom možete utvrditi da li ima nekih promena, i da odmah pristupite lečenju tih promena!
-    Šta se dešava u onom trenutku kada pacijent menja podatke sve svoje, jel to kod nas lako uraditi...?
-    Pa da vam kažem, to govori vrlo pozitivno u našoj zemlji da se to vrlo lako prihvata! Sa određenim papirima dođu od psihijatra, od hirurga koji je izvršio hiruršku intervenciju, i promena njihovih papira, dokumentacije u smislu, sada drugoga pola, ide zaista bez problema! Evo čak i u Crnoj Gori...verujte...
-    Znači i da se promeni ime i pol i matični broj tamo onaj deo koji je za muškarca i ženu?
-    I matični broj, evo, verujte, pacijenti koji su operisani iz Crne Gore, vi znate malo tu sredinu, pogotovo tu sredinu i Kosovo, koja je užasno teška, pomalo plemenska, verujte da se i tamo, bez problema promene pola, od strane, znači, administracije, kako bih rekao, matičara, da se, ovaj, izvrši promena pola. Vidite kako mora da ti ljudi koji rade taj posao su ipak humani!
-    Da! Mislite li, mada smo to već par puta rekli, da je već tako, da će negde u budućnosti biti potpuno nemoguće da se zaključi da je neko bio drugog pola, i uopšte da li ste u nekim razgovorima sa futuristima čuli, šta bi to u nekom socijalnom smislu moglo da donese? Da li se tu vidi bilo šta, u tome vidi bilo šta što bi moglo da bude negativno u nekom smislu? Da, ukoliko se vežete za nekoga za koga niste znali da je promenio pol, on je recimo nereproduktivan, ne, ne može da ima reproduktivnu funkciju, da li tu mogu da nastanu problemi?
-    Pa, da vam kažem, oni mogu da nastanu problemi, ali mora čovek da veruje u budućnost! Medicina fantastično napreduje! Pogotovo tkivni inžinjering, pogotovo takozvane stem ćelije, nediferencirane embrionalne ćelije, već toliko se tu napreduje! Evo, sad upravo iz Amerike kad sam došao, video sam da je to budućnost i to vrlo realna u nekom već sledećih nekoliko godina, ti pacijenti moći će da imaju i decu!
-    Mhm!
-    Zaista deluje, što kažu, onako neverovatno, ali je istinito! Zato što vi uzmete od pacijenta njegovu sopstvenu stem zove se ćelija, znači to je jedna nediferencirana embrionalna ćelija, gde ćete vi nju, možete već sada je možete, upo... možete od nje praviti i klon, klonirati ih čak, a da ne kažem da napravite spermatozoid sad tog sopstvenog pacijenta koji će moći da oplodi, i obrnuto, jajnu ćeliju da ona da kažemo može da bude oplođena i da takozvana intraabdominalna trudnoća već je ekisperimentalno da kažemo na životinjama urađena i pokazana, koja će vrlo brzo lju... ja se nadam u budućnosti biti primenjivana, tako da ti pacijenti mogu da veruju 100% u budućnosti da će moći da imaju i decu!
-    Da, to će naići na...užasne napade, ali...u stvari...
-    Što je sad hendikep jedan, momentalno, jedan hendikep, ali u budućnosti to je, ja sam svedok, evo upravo došao sa tog... a upravo ja se bavim sa tim tkivnim inžinjeringom, mogu da vam kažem, koji sam doneo iz Seula, u toj genitalnoj hirurgiji jedan sam od pionira u kliničkoj primeni, i objavio sam jedan veliki rad koji je objavljen u časopisu «european urology platinum», kao jedno dostignuće u toj kliničkoj primeni tkivnog inžinjeringa! Kako iz jedne, jedne male zemlje, siromašne došla je jedna jedna, jedna velika nauka je otišla u svet!
-    Budući da vi i ovog trenutka žurite na operaciju, imam samo još jedno pitanje: na koji način vi sami, na kraju svega ovoga, doživljavate samu tu operaciju, da li kao ispravljanje nečega u čemu je priroda pogrešila, ili nekako drugačije?
-    Pa znate šta? Ja kao jedan pri... čovek koji jako volim ljude, mislim da sam veliki humanista jel, u takvoj familiji sam potekao, jednoj duboko patrijarhalnoj gde sam naučio od svog oca i majke da volim ljude i da treba ljudima uvek pomagati, čak i neprijateljima, a ne ubijati, osuuđivati i tako dalje, prihvatio sam to nešto kao moj zadatak, pošto znam da mogu to da uradim, da pomažem tim ljudima. I sad kad sam bio u Americi došao je jedan pacijent i jednostavno je počeo da me pita, ovaj, o njegovoj promeni pola o detaljima. Užasno je upoznat bolje nego mogu da kažem najbolji specijalisti u toj oblasti koji se bave, oni mnogo više, studioznije pristupaju toj, mnogo više znaju, prate najnovija dostignuća, samo je pitao je ovo: ja vas pitam, da li ćete vi do kraja života da se bavite promenom pola ili ćete jednog trenutka prekinuti? Ja sam rekao dok ja mogu da radim, baviću se promenom pola! On meni kaže, to me oduševljava, ja pristajem na operaciju, dolazim u avgustu mesecu!
-    Hm, hm, hm!
-    Jel šta postoji tu? Hirurzi koji krenu da se bave promenom pola, pa, da li zato što neuspehe doživljavaju, ili zato što šta, prestanu da vole tu hirurgiju, koja je veliki izazov, verujte! Jel sve ono što naučite u promeni pola možete primeniti na normalne ljude i to je jedna korist koja je neopisiva...
-    U opštoj medicini...
-    ...zašto ja sam, ne ja nego svi moji učenici i tako dalje, izvanredni hirurzi u lečenju normalnih ovih, kako se zove?
-    Obolenja
-    Obolenja, veliki majstori upravo zato što su naučili u promeni pola! Znači to je jedna dvostruka korist! Pomažete tim ljudima kao čovek, kao humanista, a s druge strane jedna korist da pomognete ljudima kojima je ona neophodna u najtežim obolenjima ili povredama kojima oni mogu da budu izloženi ti pacijenti ...
-    Da usavršava se i sama hirurška metoda, generalno
-    Da im možete uraditi, jasno, hirurška metoda! Sjajno, sjajno ste shvatili to! Čestitam vam na znanju...
-    Ha, ha, hvala! Hvala! Hvala vam u svakom slučaju...
-    ...iz ove, zaista jedne vrlo kompleksne oblasti, i vrlo teške!
-    Hvala što ste odvojili vreme za našu emisiju! Profesor doktor Savo Perović! Ovo je bila Jabuka na dan, ostanite uz radio B92
 Posetite chat server našeg vebsajta, mesto za LGBTIQA razgovore