Prilagođavanje pola - Geten

vesti2Operacije promene pola postale su uobičajena stvar u Srbiji u poslednjih 17 godina. Od kada se počelo sa hirurškom promenom pola, iz muškarca u ženu i obrnuto prešlo je 250 osoba. Osim domaćih pacijenata sve više stranaca dolazi u Srbiju kako bi ispravili svoju situaciju i konačno mogli da počnu sa kvalitetnim životom

Transeksualizam se često meša sa transvestitizmom i homoseksualizmom, a zapravo se radi o ozbiljnom stanju, a ne o obesti ili perverziji.
Trans

Pored estetskih operacija uvećanja grudi, korekcije nosa, podizanja kapaka, liposukcije, koje odavno više nisu novost, u Srbiji se sve više ljudi odlučuje da promeni pol. U našoj zemlji je tako u poslednjih 17 godina, od kada se počelo sa hirurškom promenom pola, iz muškarca u ženu i iz žene u muškarca prešlo 250 osoba. Ta brojka je još i veća jer zbog kvaliteta obavljene operacije, godišnje između 15 i 20 pacijenata dolazi iz inostranstva da bi izvršili transformaciju svoje ličnosti i konačno počeli sa normalnim životom.

Zbog raznih senzacionalističkih priča, ovo stanje se često meša sa transvestitizmom i homoseksualizmom, stvarajući pogrešnu predstavu kod ljudi. Transeksualizam se javlja u za sada neprecizno utvrđenom procentu populacije, a promena pola kao jedini vid izlečenja izvodi se na mnogim klinikama. Vremenom je potvrđeno da je transeksualizam ozbiljan psihofizički poremećaj, a ne obest ili perverzija. Obzirom na nesklad između osećanja pripadnosti i fizičkog izgleda, jedini uspešan način lečenja je prilagoditi telo mozgu putem hirurške promene genitalija.

Poremećaj polnog identiteta

Miroslav Đorđević, urolog i docent na Medicinskom fakultetu u Beogradu, za Pressmagazin kaže da je ovaj problem stručno definisan i od strane Svetske zdravstvene organizacije.

- Svetska zdravstvena organizacija uvrstila je ovaj problem kao medicinski ispravnu indikaciju i to je zavedeno pod dijagnozom poremećaj polnog identiteta - kaže na početku razgovora Miroslav Đorđević.

On ističe da je ova operacija postala uobičajena u našoj zemlji i da se okolina polako navikla na to da prihvati osobu koja se oseća zarobljenom u svom telu, zbog čega se i odlučila na promenu pola.

- Okolina je definitivno postala prihvatljivija. Vremena su se promenila, ti ljudi postaju lako prihvatljivi, jer ih prihvataju pre svega porodice, a onda i prijatelji, pa na kraju i šira okolina. To je stvar koja jako raduje, pogotovu za pacijente iz našeg okruženja. U svetu je sve to mnogo normalnije - kaže Đorđević.

On smatra da tome u prilog ide i broj operacija koje su u poslednjih 17 godina izvršene u našoj zemlji, ali i sve veći broj stranaca koji dolaze u Srbiju da bi iz korena promenili svoj život.

- Od početka našeg rada na hirurškoj promeni pola, dakle, u poslednjih 17 godina, pol je promenilo prema nekoj našoj evidenciji oko 250 osoba sa teritorije Srbije. Statistički gledano, nekada se uradi više, nekada manje operacija godišnje, tako da je nezahvalno reći neki tačan broj po godini. Takođe, osim domaćih pacijenata, mi godišnje imamo između 15 i 20 pacijenata iz inostranstva, koji dolaze radi operacije promene pola. Razlog je jednostavan: u ovoj vrsti hirurgije mi smo vodeći u svetu. Zatim, za većinu pacijenata je bitno da imaju svega jedan kompleksan zahvat u cilju promene pola. Sve to iziskuje tim ljudi koji rade, tako da su tu uključeni hirurzi-urolozi, ginekolozi, plastični hirurzi, anesteziolozi, internisti... Dakle, za dobar rezultat potrebno je raditi timski. To nije slučaj u svetu, gde se ovakve operacije obično izvode u privatnim ustanovama, i gde je za hirurge koji to rade najbitnije imati što veći broj pacijenata i bolju zaradu - objašnjava Đorđević i ističe da je, iako neke precizne statistike nema, relativno izjednačen broj operacija promena pola iz muškog u žensko i iz ženskog u muško.

- U početku je više bilo kandidata za promenu pola iz muškog u žensko, ali je sada situacija potpuno izjednačena. Postoje različite operativne procedure, ponekad je potrebno uraditi i više zahvata za definitivnu promenu pola, tako da od toga zavisi definitivna cena. Cena ovakvih operacija u inostranstvu je od 7.000 do 35.000 evra, u zavisnosti od procedure - objašnjava Đorđević.

On ističe da su naši stručnjaci korak ispred svojih stranih kolega:

- Mi ovde koristimo iskustva iz ove vrste hirurgije, da unapredimo naše znanje i iskoristimo ga za lečenje svih ostalih genitalnih anomalija. Zato i ne čudi da ima veoma mali broj naučnih radova vezanih za ovu problematiku, a mi u tome dominiramo u svetu - kaže Đorđević, i dodaje da je odnos prema tim pacijentima u našoj zemlji potpuno drugačiji.

- Oni dolaze uplašeni u jednu nepoznatu sredinu, da bi promenili svoj život i počeli normalno da žive. Naš cilj je da odavde odu zadovoljni i srećni i sve je tome podređeno - priča naš sagovornik.

Retki su pokajnici


Ipak, i pored toga, dešava se da se oni koji su odlučili da kompletno promene svoj život, pokaju i požele da se vrate na staro, ali da je to retko.

- Veoma su retki slučajevi kada su se osobe predomislile. Prema mojim saznanjima, registrovan je jedan slučaj, o čijoj sudbini ne znam puno. Inače, na našim internacionalnim sastancima koji se održavaju svake godine, nema puno podataka niti diskusije o ovom problemu. Razlog je jednostavan: da bi pacijent postao kandidat za hiruršku promenu pola, neophodno je psihijatrijsko praćenje u periodu od najmanje godinu dana. Za iskusne stručnjake, to je dovoljan period da procene pacijenta i njegovu potrebu za promenom pola - kaže naš sagovornik.

On objašnjava da oni koji ipak istraju posle operacije imaju, u svakom slučaju, kvalitetan život:

- Mi se trudimo da ostanemo u kontaktu sa svim našim pacijentima i stalnim kontrolama proveravamo njihovo psihosocijalno i psihoseksualno stanje. Rezultati kod naših pacijenata su zaista jako dobri. Ima slučajeva kod kojih je potrebno uraditi izvesne korekcije, ali to je sve moguće i za njihovu je dobrobit - objašnjava ovaj urolog.

O tome koliko oni mogu da budu zadovoljni svime što je urađeno, svedoči i podatak da gotovo ni lekari ne umeju da prepozanju razlike pre i posle operacije:

- Ljudi sa iskustvom u ovoj medicinskoj disciplini mogu da prepoznaju takve pacijente. Meni je to u početku bilo interesantno, dok nisam imao kontakt sa sve većim brojem takvih ljudi. Danas, ja skoro da ne primećujem razliku i prilikom kontakta odmah počinjem komunikaciju kao sa osobom promenjenog pola. Recimo, pre dva meseca jedna dobro organizovana grupa pacijenata me je pozvala da budem njihov gost na velikom mitingu. Bilo je preko 1.000 osoba koje se spremaju da promene pol. Za mene je to bilo isto kao kada odlazim na svoje uobičajene kongrese. Nisam morao ni da obraćam pažnju na to da li komuniciram sa muškarcem/ženom ili sa nekim ko će to tek postati. Za ostale ljude, ponekad je jako teško prepoznati ovakve osobe. Vidljiva spoljašnost se danas menja zahvaljujući velikom napretku estetske hirurgije, a i mi ne zaostajemo u težnji da izgled novih genitalija bude što prirodniji - objašnjava Miroslav Đorđević.

Sagovornik Pressmagazina se osvrnuo i na nedavnu vest koja je obišla svet da je muškarac rodio bebu. On kaže da u Srbiji njegov tim ne radi sa ovakvim pacijentima, koji su promenili pol, a sačuvali reproduktivne organe, već da insistiraju da transformacija promene pola bude kompletna:

- Pacijent, o kome je reč, je genetski žena, sa svim ženskim organima. On je započeo svoju hiruršku transformaciju, otklonio grudi i parcijalno ženske polne organe. Reproduktivni organi su ostali, ali ukočeni muškim hormonima, koje je normalno i primao. U jednom trenutku odlučio je da ostane trudan, prestao je da uzima muške polne hormone, aktivirali su se ženski hormoni i stekli uslovi da ostane u drugom stanju. Zbunjuje činjenica da je on muškarac. U stvari, on je promenio ime, ali to ne menja njegovo stanje da je još uvek žena. Mi ne radimo sa ovakvim pacijentima, već insistiramo da se tokom transformacije genitalija odstrane svi reproduktivni organi - objašnjava Đorđević.

Kralj(ica) Kristina

"Fejm" je u junskom broju objavio ispovest transseksualca Kristine, koji je otvoreno govorio o tome zašto ne može da živi kao normalan svet

U intimnoj ispovesti piscu Vladimiru Arsenijeviću za junski broj uniseks magazina "Fejm" transseksualac Kristina otkrio je zašto ne može da živi kao sav normalan svet. Kristina opisuje neverovatan život žene u telu muškarca, tešku borbu za pronalaženje sopstvenog identiteta i posledice sukoba sa netolerantnom okolinom.

Terapija

Kristina kaže da je već u osnovnoj školi shvatila da se oseća nešto drugačije nego što bi trebalo:

- Sećam se nekih događaja iz prvih dana osnovne škole. Iako je bilo još prerano da bih i sama mogla da shvatim ili znam nešto o svemu tome, ali i tada sam uviđala da nešto nije kao što bi trebalo da bude. Kao što svi "misle" da bi trebalo da bude. U pubertetu je to uglavnom bila seksualna stvar. E onda, vremenom, taj osećaj opada, navikavaš se na novo stanje, novi oblik, izgled, identitet, i to ti lagano postaje normalna stvar u životu tako da više nema veze samo sa seksom - kaže Kristina, i dodaje da se zbog toga i odlučila da krene sa hormonskim terapijama:

- Već sedam meseci sam na hormonskim terapijama. To je, u stvari, kombinacija nekih lekova koji smanjuju maljavost, podstiču rast grudi, preraspoređuju naslage masnoće po telu, salo iz stomaka odlazi više u bokove i zadnjicu... I to ti je sad neki, kao, period, gde sve to traje oko dve-tri godine... Znači, grudi rastu bukvalno toliko vremena. Nezadovoljna sam veličinom svojih grudi. Prilično su male, a za sedam meseci mogle su da mi izrastu i veće. Što se tiče polnih organa, erekcija takođe zavisi od tih hormona. Sve zavisi od njih. Ponekad imam problema s erekcijom, ponekad nemam. Od mene sve to više uopšte ne zavisi. Promene su počele otprilike mesec dana nakon početka terapije. To je progresivna stvar. Testisi se, pod uticajem ženskih hormona, smanjuju i vremenom potpuno zakržljaju, kao da ih nemaš. Jedino se glas ne menja pod uticajem hormona. Ovo je glas kakav sam imala pre bilo kakve hormonske terapije - priča ova transeksualka.

Zbog toga što je već u srednjoj školi počela da oblači žensku odeću imala je velikih problema sa okolinom ali i porodicom:

- U srednjoj školi, kada su druge devojčice krenule da nose krpice, te iste kratke krpice sam nosila i ja. U školi je to bio šok, okupilo se nastavničko veće. Tada sam slabo imala i drugove i drugarice. Deca su takva da takve stvari obično ne prihvataju. Tako da mi do danas praktično niko iz tog perioda nije ostao. Zato sam se često i selila. Ja sam rođena i 15 godina živela u Zaječaru. U Nišu sam živela nekih četiri-pet godina kod bake. E sad, u Zaječaru... U to vreme ja još nisam koristila jaku šminku, premda sam naglašavala oči. Ali, u školi je i to izazvalo šok, skandal, tako da sam morala rano da odem odande. Slično je bilo i u Nišu. A kasnije i u Beogradu. Odnos prema nekom poput mene ne razlikuje se drastično u zavisnosti od mesta do mesta. Sve su to selendre, samo se razlikuju po veličini - priča Kristina.

Problem s ocem

Ona kaže da zbog svega ovoga ima problema sa ocem, dok se majka polako navikava:

- S ocem nisam u kontaktu dve godine. Zbog ove promene kroz koju prolazim, a koja je za njega potpuno neverovatna. To ja njemu uopšte ne bih mogla da objasnim. E, pa onda i neću. To jest, dok sve to ne bude gotovo. I operacija i - sve. Što se majke tiče, ona se privikava. Ali, prihvata prilično dobro. Jer shvata da je to jače od mene - kaže naša sagovornica.

Ona priznaje, da dok definitivno ne promeni pol, ne želi da ima ličnu kartu:

- Ja nemam ličnu kartu. Inače bi bila na muško ime. Sve do operacije. Nakon operacije moći ću da regulišem sva svoja dokumenta, papire i budem zavedena, zabeležena kao žena. U tom slučaju menja mi se krštenica i sva ostala dokumenta. Moje staro ime, prezime i bivši pol biće precrtani, a dodaće se novo. Ne znam celu proceduru, još nisam dotle stigla - priča Kristina.

Prvi muškarac koji je rodio bebu!

Mojoj ćerki ću biti otac, a moja supruga Nensi će joj biti majka. Bićemo kao i svaka druga porodica - rekao je Tomas Biti.

Transseksualac iz Amerike Tomas Biti (34), prvi muškarac-trudnica na svetu, početkom jula rodio je zdravu devojčicu. Biti se porodio prirodnim putem u bolnici "Sent Čarls medikal centar" u gradiću Bend u Oregonu.

Prema pisanju američkih medija, Biti se u porodilište prijavio pod lažnim imenom. On je bio odvojen od ostalih mama i dobro zaštićen od novinara. Ime tek rođene devojčice još nije poznato.

Neimenovani izvor je za američku televiziju ABC izjavio da se Biti posle porođaja oseća veoma dobro.

- Beba je prelepa. Tomas se trenutno odmara, a njegova porodica posvetila se bebi - izjavio je anonimni izvor.

Inače, Tomas Biti rođen je kao žena sa imenom Trejsi Lagondino. U srednjoj školi Trejsi je čak ponela titulu Mis lepote. Ona je operacijom pre nekoliko godina odstranila grudi, promenila pol i postala Tomas. Uprkos tome što je uzimao hormone i privikavao se na život kao muškarac, Biti je zadržao reproduktivne organe jer je nameravao da jednog dana, ipak, rodi dete. Svetsku slavu stekao je kad su mediji u aprilu otkrili da je bradati muškarac ostao trudan.

- Nisam hteo da odstranim reproduktivne organe jer sam želeo da jednog dana rodim dete. Trudnoću vidim kao proces koji ne definiše ono što jesam. Osetio sam da želja za detetom ne potiče od moje muške ili ženske strane. To je ljudska želja uopšte. Ja sam osoba i imam pravo da rodim svoje dete - izjavio je Biti u aprilu, gostujući u emisiji popularne Opre Vinfri.

Tomas je zatrudneo pomoću sperme donatora. Njegova supruga Nensi, kojom je oženjen nekoliko godina, oplodila ga je kod kuće pomoću spravice koja izgleda kao špric bez igle, a koju su nabavili od veterinara. Ta spravica se obično koristi za hranjenje ptica.

U televizijskim gostovanjima u aprilu, kad je javnost otkrio da je ostao trudan, Tomas Biti je rekao da razlike između njega i bilo koje druge majke ne postoje.

- Jedina razlika je to što neću moći da dojim bebu. S druge strane, ni mnoge majke posle porođaja to ne mogu jer nemaju mleka. Mojoj ćerki ću biti otac, a moja supruga Nensi će joj biti majka. Bićemo kao i svaka druga porodica - rekao je Biti.

U planu osnivanje grupe za podršku

Miroslav Đorđević, urolog u bolnici u Tiršovoj kaže da je u planu i formiranje grupe kojoj će jedan od glavnih ciljeva biti borba za prava ovih pacijenata:

- Problem koji postoji sa pacijentima iz naše zemlje je da osiguranje ne pokriva kompletne troškove lečenja, zatim, ne postoji definisana ustanova gde bi se oni operisali, tako da smo u prošlosti izvodili ovakvu vrstu hirurgije u više bolnica u Beogradu. Da bi ovo pitanje bilo rešeno na bolji način, ja sam u saradnji sa nekoliko bivših pacijenata, tj. onih koji su završili svoju transformaciju, i sa nekoliko novih kandidata za promenu pola dogovorio da oforme grupu, koja će, neminovno, brojčano rasti i tako, kao grupa izboriti prava za svoje lečenje - ističe Đorđević.

Komplikovana operacija

Miroslav Đorđević kaže da je operativno lečenje izuzetno komplikovan zahvat sa mnogo trikova:

- Zbog svega toga potrebno je zaista veliko iskustvo hirurga da se sve završi sa dobrim rezultatom. Operacija iz muškog u žensko je u neku ruku jednostavnija, jer se ceo proces završava u jednom aktu. Obrnuto, potrebno je ukloniti ženske polne organe, dojke, i tek onda rekonstruisati muške polne organe. Što se tiče reproduktivnih organa, kod muškaraca se uklanjaju testisi, a kod žena prilikom promene pola uklanjaju se jajnici, materica i dojke - objašnjava Đorđević.

Jelena Marković

Izvor: Press
Posetite chat server našeg vebsajta, mesto za LGBTIQA razgovore