Studentski protesti pokrenuti nakon tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu postali su centralni događaj 2025. i snažno uticali na položaj mladih u Srbiji. U najnovijem Izveštaju o ljudskim pravima mladih, Beogradski centar za ljudska prava ocenjuje da su mladi tokom godine bili izloženi ograničavanju slobode okupljanja, prekomernoj upotrebi sile, pritiscima na obrazovne ustanove i sužavanju prostora za političko i građansko delovanje.
Studentski pokret, nastao nakon pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, prema oceni autora izveštaja, prerastao je u najmasovniji protestni pokret u modernoj istoriji Srbije. Tokom cele 2025. godine okupio je stotine hiljada mladih i građana kroz blokade fakulteta i škola, masovne proteste, marševe između gradova, biciklističku turu do Strazbura i druge oblike građanskog angažovanja.
Autori navode da je odgovor države na ove aktivnosti uključivao niz mera koje su izazvale zabrinutost domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Među njima se izdvajaju navodi o prekomernoj upotrebi sile, privođenjima demonstranata, pritiscima na obrazovne ustanove, targetiranju akademske zajednice i zastrašivanju mladih aktivista.
Najmasovnija okupljanja u novijoj istoriji Srbije
Posebnu pažnju izveštaj posvećuje slobodi okupljanja. Autori ocenjuju da su protesti koji su usledili nakon novosadske tragedije pokazali visok nivo organizacije i mobilizacije mladih. Tokom godine održani su brojni skupovi širom Srbije, uključujući proteste u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu i Novom Pazaru. Protest „15 za 15“, održan 15. marta u Beogradu, prema procenama navedenim u izveštaju, okupio je između 275.000 i 325.000 ljudi, što ga svrstava među najveća javna okupljanja u novijoj istoriji zemlje.
Studenti su, kako se navodi, koristili različite metode građanskog delovanja – od komemorativnih okupljanja i blokada raskrsnica do višednevnih pešačenja i međunarodnih akcija poput biciklističke ture do Strazbura. Autori ocenjuju da su protesti pokazali kako mladi i dalje institucije vide kao adresu za rešavanje problema, uprkos čestim tvrdnjama o njihovom nepoverenju prema političkom sistemu.
Pitanje jednakog tretmana okupljanja, u izveštaju i navodi o nasilju i prekomernoj upotrebi sile
Jedan od centralnih nalaza izveštaja odnosi se na odnos države prema različitim vrstama okupljanja. Beogradski centar za ljudska prava navodi da su studentski protesti često bili izloženi pritiscima, napadima i policijskim intervencijama, dok je kamp grupe „Studenti koji žele da uče“ u Pionirskom parku uživao kontinuiranu institucionalnu zaštitu i policijsko obezbeđenje. Autori ocenjuju da takav pristup otvara pitanje jednakog tretmana građana pri ostvarivanju prava na mirno okupljanje.
