Prošle nedelje, generalni advokat (zastupnik) Suda pravde Evropske unije Rišar de la Tur je izneo svoje mišljenje u slučaju C-43/24 Šipov. Slučaj je pokrenula bugarska trans žena koja trenutno živi u Italiji, a kojoj su bugarski sudovi više puta odbijali zahteve za zakonsku izmenu oznake za rod i imena u bugarskim dokumentima.
U važnom razvoju događaja, generalni advokat je izjavio da prema odredbama prava EU o slobodi kretanja i osnovnom pravu na privatni i porodični život, države članice imaju obavezu da zakonski priznaju rod u kom njihovi državljani žive. Iako države članice mogu da odluče kako da osmisle takav proces, ne mogu da zahtevaju dokaz o operaciji. Štaviše, generalni advokat je potvrdio: lična dokumenta i pasoši su ključni da bi državljani EU uživali u slobodi kretanja. Stoga, države članice moraju da obezbede putne isprave koje odgovaraju rodnom identitetu osobe. U slučaju Bugarske, promena treba da se unese u izvod iz matične knjige rođenih, jer je to primarni dokument potreban za promenu ličnih dokumenata.
Pozadina slučaja
Mišljenje je usledilo nakon tužbe koju je podnela trans žena poreklom iz Bugarske koja trenutno živi u Italiji sa svojim partnerom. Njeni zahtevi za zakonsku izmenu oznake za rod i imena u bugarskim dokumentima su više puta odbijeni od strane bugarskih sudova u poslednjih devet godina. Neusklađenost između njenog rodnog identiteta i izražavanja i oznake za rod u zvaničnim dokumentima dovodi do diskriminacije u svim oblastima života gde su potrebni zvanični dokumenti. To uključuje svakodnevne aktivnosti kao što su odlazak kod lekara i plaćanje namirnica karticom, pronalaženje posla, upis u školu ili dobijanje stana. Takođe stvara prepreku za ostvarivanje slobode kretanja, jer mora da pokaže neusklađene dokumente kad god putuje.
Evropski sud za ljudska prava je već 2020. godine u slučaju Y.T. i ponovo 2022. godine u slučaju P.H. presudio da Bugarska krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima time što ne obezbeđuje brze, transparentne i pristupačne postupke za pravno priznavanje roda. Od tada se situacija za trans osobe u Bugarskoj značajno pogoršala.
Dana 20. februara 2023. godine, Vrhovni sud Bugarske usvojio je obavezujuću interpretativnu odluku. Utvrđeno je da bugarski zakon ne omogućava sudovima da dozvole promenu oznake za rod, imena i ličnog identifikacionog broja trans osoba u matičnom registru. Stoga je ovom odlukom uvedena opšta, automatska i univerzalna de fakto zabrana kojom se bugarski sudovi sprečavaju da omoguće zakonsko priznanje roda. Imajući u vidu ovu pozadinu, Vrhovni sud Bugarske obustavio je domaći postupak protiv podnosioca zahteva i uputio pitanje Sudu pravde Evropske unije da li je ova zabrana kompatibilna sa pravom EU.
Mišljenje generalnog advokata Suda pravde Evropske unije
U ovom slučaju, od Suda pravde Evropske unije se traži da odluči da li bugarski pravni sistem, koji efikasno blokira zakonsko priznavanje pola uglavnom zbog sudskih odluka zasnovanih na verskim i moralnim uverenjima, krši principe prava EU o jednakosti i nediskriminaciji, slobodi kretanja i pravu na privatni i porodični život, kako je zagarantovano Poveljom EU o osnovnim pravima i Ugovorima.
U svom mišljenju iznetom 4. septembra 2025. godine, generalni advokat Rišar de la Tur predložio je da Sud u svojoj presudi presudi da pravo Evropske unije zahteva od država članica da obezbede zakonsko priznanje roda svojih državljana. Generalni advokat je jasno stavio do znanja da lične karte i pasoši treba da beleže „rodni identitet u kom njihov nosilac živi“, a ne pol dodeljen po rođenju, kako bi služili svojoj svrsi, tj. da identifikuju nosioca. Po njegovom mišljenju, neslaganje između ličnih dokumenata podnosioca zahteva i „rodnog identiteta u kom živi“ u ovom slučaju joj ne dozvoljava da efikasno ostvari svoje pravo na kretanje, boravak i rad u državama članicama EU. Zahtev da lične karte prikazuju samo pol naveden u izvodu iz matične knjige rođenih, a ne rodni identitet osobe, stvara prepreku pravu na slobodno kretanje, posebno pravu na privatni i porodični život zagarantovanom Poveljom.
U mišljenju se dodaje da odredbe prava EU zahtevaju da se promene unesu u izvod iz matične knjige rođenih podnosioca zahteva kada promena identifikacionih dokumenata isključivo zavisi od takvog unosa u primarni dokument.
Dalje, generalni advokat je naveo da pravno priznanje roda ne može biti uslovljeno dostavljanjem dokaza o izvršenoj operaciji, jer bi to potkopalo pravo na integritet ličnosti i pravo na poštovanje privatnog života navedeno u članovima 3 i 7 Povelje. Nažalost, generalni advokat je sugerisao da lekarsko uverenje, uključujući psihijatrijsku dijagnozu, može predstavljati relevantan i dovoljan dokaz za dodeljivanje pravnog priznanja roda. Nadamo se da će se Sud udaljiti od ovog medikalizujućeg pristupa i zahteva za „relevantnim i dovoljnim dokazima“. Ovo bi omogućilo veću fleksibilnost, bolje reagovanje na individualne okolnosti i poštovanje različitih pristupa koje države članice mogu da izaberu.
Važno je napomenuti da je generalni advokat u datom mišljenju podseća da nacionalni sudovi imaju nadležnost da tumače pravo EU, čak i ako je ono u suprotnosti sa odlukama višeg domaćeg suda (supremacija prava EU). De la Tur je predložio da Sud pravde EU presudi da bugarski sud koji upućuje zahtev ne treba da čeka dok se nacionalno zakonodavstvo ne izmeni zakonodavnim ili drugim postupkom kako bi podnosiocu zahteva dodelio zakonsko priznanje pola.
Glavni advokat je takođe istakao da, iako države članice moraju da obezbede polje koje označava „rod“ u pasošu EU, ono može ostati prazno i da pravo EU uopšte ne zahteva da lični dokumenti imaju oznaku za rod.
Uticaj
Iako mišljenja generalnog advokata nisu obavezujuća, sudije Suda pravde Evropske unije uzimaju u obzir njihove zaključke i često su indikativni za njihovu odluku.
Pozitivna presuda Suda pravde Evropske unije bila bi od izuzetne važnosti za zaštitu trans osoba koje su i dalje lišene bilo kakve mogućnosti da im se prizna rodni identitet u nekim državama članicama EU. Ona bi potvrdila da je odsustvo bilo kakve mogućnosti za dobijanje pravnog priznanja roda u državi članici nespojivo sa Poveljom EU o osnovnim pravima i odredbama Ugovora. Trenutno, Mađarska i Bugarska de fakto zabranjuju pravno priznanje roda u EU, dok se napori za slična ograničenja razmatraju u drugim državama članicama.
Presuda u ovom slučaju se očekuje početkom 2026. godine.
Organizacije Bilitis, Bugarski Helsinški komitet, Deystvie, ILGA-Europe i TGEU (Trans Europe and Central Asia) pružaju pomoć podnosiocu zahteva i njenim advokatima u ovom slučaju.
Prevela: MJ
