Pravni odbor belgijskog parlamenta krajem juna je odobrio predlog zakona kojim se kriminalizuje konverzvna terapija za LGBTIQA+ osobe, i koji predviđa novčane i zatvorske kazne za one koji koriste konverzivne prakse.
Predlog uključuje kaznu zatvorom u trajanju od 8 dana do 2 godine i novčanu kaznu u iznosu od 208 do 2400 evra za osobe koje koriste konverzivne prakse.
Sudija bi takođe mogao da propiše i zabranu bavljenja terapijskim radom u trajanju do 5 godina ukoliko je zakon prekršen u profesionalnom kontekstu.
Predlaganje, motivisanje na i reklamiranje konverzivne terapije takođe će postati kažnjivo zakonom.
Belgijski političari i zvaničnici su uglavnom pozdravili ovu odluku.
Flamanska desničarska partija „Vlams Belang“ bila je suzdržana tokom glasanja o predlogu, dok su ostali članovi odbora bili za.
Jedna od predstavnica ove partije i narodna poslanica, iako je naglasila ozbiljnost i težinu konverzivne terapije, postavila je pitanje zašto se donosi poseban zakon, umesto da se menja Krivični zakonik. Ona je takođe postavila pitanje zašto i nasilje nad policijom nije tema posebnog zakona, i dodala da je sigurna da u Belgiji ima više slučajeva nasilja nad policijom, nego slučajeva nasilja sprovođenja konverzivne terapije.
Predlog još uvek treba da dobri ostatak Federalnog parlamenta kako bi stupio na snagu.
Pored toga što je neetička i neefikasna, konverzivna terapija može da uključi i opasne prakse kao što su elektrošokovi, prebijanje, ili „korektivno silovanje“, što može da šteti fizičkom i mentalnom zdravlju žrtava, pored toga što je stigmatizujće i diskriminatorno. Ove prakse se uglavnom javljaju u religioznim i sektaškim okruženjima i obično ih izvršavaju članovi porodice ili pseudostručnjaci.
Rasprostranjenost fenomena konverzivnih praksi u Evropi nije poznata, pošto se često izvršavaju u tajnosti. Međutim, procenjuje se da je 2 procenta LGBTIQA+ osoba u Evropskoj uniji prošlo konverziju, a 5 procenata LGBTIQA+ osoba bilo je u situaciji da im je ova terapija bila ponuđena, iako bi stvarne cifre mogle biti još veće.
Rodni identitet i rodno izražavanje nisu bolest i ne mogu se izlečiti konverzivnom terapijom i njenim praksama, a prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, homoseksualnost je prestala da se smatra patologijom ili bolešću 1990. godine.
Godine 2020, nezavisni stručnjak Ujedinjenih nacija za seksualnu orijentaciju i rodni identitet, Viktor Madrigal-Borloz, pozvao je na zabranu konverzivnih praksi na globalnom nivou i to bez razlike između prinudnih i zlostavljajućih praksi i onih koje to nisu.
Iste godine, grupa Članova Evropskog parlamenta, na osnovu rezolucije iz 2018, putem otvorenog pisma, pozvala je Evropsku komisiju da predloži zabranu na nivou cele Evropske unije.
U svojoj strategiji za ravnopravan tretman LGBTIQA+ osoba, odbor smatra da ove prakse nanose štetu fizičkom integritetu i mentalnom zdravlju ovih zajednica.
Nekoliko država članica Evropske unije, Francuska, Nemačka, Grčka i Malta, zabranile su ove prakse. Eksplicitna zabrana još uvek ne postoji u Belgiji, a specifični slučajevi podležu kažnjivosti kroz druge kaznene propise (napad, prebijanje, ili silovanje). Međutim, nisu svi oblici zlostavljanja koji su povezani sa konverzivnim praksama pokriveni, pre svega neki „manje ekstremni“ oblici, koji su najčešći u Belgiji.
Državna sekretarka za ravnopravnost Mari Kolin Liroj izjavila je da je ponosna da Belgija potvrđuje svoju pionirsku ulogu u zaštiti prava LGBTIQA+ osoba. „Nedavno smo proslavili to što je pre 20 godina Belgija bila druga država na svetu koja je legalizovala istopolni brak. Danas je naša zemlja još jednom predvodnica u polju prava LGBTIQA+ osoba sa usvajanjem zakona kojim se zabranjuju konverzivne prakse.“
Prevela: MJ
