Put u svoje telo - Geten

transsexual_symbolPut u svoje telo
Vanja: Ja sam se zaljubljivao u drugarice, iako su se prema meni odnosile kao prema osobi ženskog pola. Marija: To je bio šok za okolinu jer oni nisu videli ono što se dešava u meni

Autor: Jelena Ćirić
List DANAS
 
„Ja sam se uvek ponašao kao dečak i nikada nisam bio žena. Kao dete uvek sam se zaljubljivao u devojčice. Zbog neusklađenosti sam bio veoma agresivan, a čak sam išao u ekstreme, pa sam bio skins“ .

Ovako priča Vanja M. On je rođen kao žena, ali je kasnije promenio pol. Otprilike tri osobe među 100.000 ljudi u svetu se rodi sa poremećajem rodnog identiteta. Proces promene pola u Srbiji je prošlo oko 140 osoba za 20 godina, kada je i urađena prva operacija.

Transeksualnost je jedan od teško shvatljivih, ali prisutnih poremećaja, kada se osoba rodi sa jednim polnim određenjem, a duševni sadržaj i mozak idu u suprotnom smeru. Tačan razlog ovog problema još nije ustanovljen, ali se zna da u toku razvitka fetusa dolazi do „pripreme terena“. Tada počinje proces žensko-muške diferencijacije što se odražava i na determinisanje pola deteta nakon rođenja.

- Hromozomi, odnosno genetske forme ne determinišu razvoj deteta u kontinuitetu, taj proces je stepeničast i u fazama. Zbog raznih uslova u materici, taj razvoj se ne odvija uvek baš kako bismo očekivali. Još uvek se ne zna precizno zašto dolazi do toga. To je izvesna greška prirode i još se ne zna koja - kaže seksolog dr Zoran Rakić.

On je jedan od retkih lekara u Srbiji koji se više od 20 godina bavi temom transeksualizma. U klinici Polimedika Rakić radi sa osobama koje žive sa ovim poremećajem i pomaže im da lakše i bezbolnije prođu kroz tranziciju, odnosno promenu pola.

Transeksualne osobe su predodređene da ne prime vaspitanje koje im okolina nameće i ti ljudi se ne mogu uskladiti sa svojim telom, jer ono nije rodno prihvatljivo. Tada se dešava da se osoba rodi u jednom polu, a da oseća suprotnu rodnu pripadnost. Marija Pešić je jedna od žena koja je prošla put tranzicije iz muškog tela, u kom je rođena, u žensko. Ona je operacijom uskladila telo svom duševnom ustrojstvu.

- Od svoje pete godine sam osetila razliku. Nije mi bilo jasno šta se zbiva sa mnom, jer iz mog ugla ja nisam imala problem. To me je sve više stiskalo i glumila sam kako bih se uklopila u društvo. Gledala sam kako se ponašaju dečaci, igraju, a u stvari sam patila za stvarima koje su mi bile nedostupne. Pokušaj da se to potisne uglavnom ne urodi plodom, jer je to stanje uma koje vlada, jače od osećaja žeđi ili gladi, kao da je reč o tempiranoj bombi za koju se ne zna kad će da eksplodira. Kada sam bila u osnovnoj školi razmišljala sam da li me je možda spopao duh neke žene, ili čak da li sam luda - podseća se Marija osnovne škole, kada nije ni znala da transeksualnost postoji.

Prema rečima doktora Zoran Rakića, poremećaj rodnog identiteta se detektuje od detinjstva. Najbitniji je subjektivan doživljaj deteta.

- To je takozvano jezgro rodnog identiteta koje mi ne možemo dokazati na objektivan način. Ta osoba je jedina koja to stvarno oseća, a mi im možemo verovati i pratiti ih kroz život, te videti da li je njihov način života muški ili ženski - kaže Rakić navodeći primer devojčice koja je u osnovnoj školi imala jedinicu iz srpskog jezika jer se predstavljala u muškom rodu. U tom periodu života niko nije mogao ni sanjati da je reč o poremećaju, ali ubrzo su učitelji i roditelji shvatili da to nije slučajno.

Vanja koji je promenu, ili kako se još naziva - rekonstrukciju pola, izvršio pre dve godine, kaže da su roditelji reagovali na njegovo ponašanje, kada je bio povučena devojčica, tako što su ga pitali da li više voli dečake ili devojčice.

- Ja sam uvek govorio šta vas briga i odbijao sam da razgovaram, jer nisam znao šta se dešava. Ja sam se zaljubljivao u svoje drugarice, iako su se prema meni svi odnosili kao prema osobi ženskog pola. Meni je to tada sve bilo čudno, ali nisam mogao da odbacim takve emocije. Bio sam povučen i prilično agresivan, ali sam se kasnije prebacio na sport. Tako sam ja našao svoj ventil i negativna energija nestajala je kroz džudo. Pokušavao sam da shvatim šta se sa mnom dešava, čak sam u jednom periodu govorio sebi da sam lezbijka. I to sam prihvatio, ali posle određenog vremena sam uvideo da to nije bilo to - rekao je Vanja.

Osobe koje žive suprotno svom duševnom stanju, često upadaju u teške depresije, jer ih tišti činjenica da moraju živeti u skladu sa polnim ustrojstvom, suprotno svojim osećanjima. Ove osobe, poput Vanje i Marije, teško mogu uspostaviti normalnu interpersonalnu komunikaciju sa okolinom ukoliko se njihovo telo ne prilagodi duševnom stanju. Posle mnogo godina neprihvatanja svog tela i nemogućnosti da žive sa teretom transeksualizma, kod osoba koje ne promene pol dešava se da dignu ruku na sebe.

U današnjem društvu i kulturama koje se smatraju najplodnijim postoji nedostatak razumevanja za ljude zarobljene u telu suprotnog pola. U prošlosti su smatrali ove ljude paranoičnim i problem rodnog poremećaja rešavao se u psihijatriji, ali sredinom prošlog veka ljudi iz struke shvatili su da se duševno ustrojstvo ne može menjati.

- Danas se menja telesni identitet prema duševnom. Drugačije ne može, najefikasnija terapija bi bila da se duševno ustrojstvo preobrati prema polnom, genitalnom identitetu. Ali tada bismo morali da menjamo mozak, a medicina nema odgovor na to. Pošto mozak još uvek nije pristupačan naučnicima, a hirurgija i endokrinologija su napredovale, pod dejstvom hormona osoba može menjati telo i prilagoditi ga rodnom identitetu, a što se tiče genitalnih organa tu nastupa hirurgija. Terapija traje oko godinu dana u zavisnosti od osobe do osobe - kaže doktor Rakić koji u klinici „Polimedika“ već godinama procenjuje ljude koji imaju poremećaj rodnog identiteta.

Prva faza promene pola je odlazak kod psihijatra, koji određuje da li je zaista u pitanju poremećaj rodnog identiteta. Psihijatar potom „priprema teren“. Pod tim se podrazumevaju razgovori sa osobom koja ima poremećaj rodnog identiteta, kao i razgovori sa porodicama tih osoba. Potom sledi odlazak kod endokrinologa i počinje se sa hormonskom terapijom, a hirurški zahvat poslednji je deo procesa promene pola.

- Pre tri godine rekla sam roditeljima da sam na terapiji promene pola. Majka je kazala da je to oduvek znala, ali mi jednostavno nikada nismo razgovarale otvoreno. To je šok za ljude i moju okolinu jer oni nisu videli ono što se dešava u meni. Pitaju se kako to sad odjednom, ali to se ne dešava odjednom - priča Marija prisećajući se momenta kada je svojoj familiji rekla da će promeniti pol.

Međutim, njeni problemi se tu nisu završili, jer je ona pre promene pola bila u braku i ima jedno dete.

- U braku sam već deset godina i moja žena je to znala na neki način, jer se to u sobi ne može sakriti. Seksualni čin kod mene nikada nije bio kao kod muškarca. Uzeli smo se sa saznanjem da problem postoji i da je tu, ali smo mislile da ću uspeti da potisnem i da glumim do kraja - objašnjava Marija koja je sada roditelj dečaka koji ide u osnovnu školu. Njen proces socijalizacije, nakon promene pola, tekao je bez problema. U firmi gde je zaposlena ljudi su uglavnom tolerantni.

Vanjino iskustvo nakon promene pola prošlo je manje uznemirujuće po njegovu okolinu i porodicu, jer je prelazak iz ženskog pola u muški uvek bio manje šokantan i društveno prihvatljiviji. Porodica je, nakon perioda poricanja realnosti, dobro reagovala, a kolege s posla uvek su podržavale Vanju na njegovom putu ka muškom telu. Vanja navodi da je godinama pre operacije imao problema sa iskazivanjem emocija, da je bežao od porodičnih razgovora i da nikada nije stekao prijatelje jer je 30 godina morao da laže. Takođe, on navodi da je ceo život glumio i da je zbog tereta koji je nosio često upadao u fizičke obračune, kao i da je postao nasilan prema sebi i svom telu koje nikada nije mogao da prihvati.



Promena statusa u krštenici

Promenom pola menja se i socijalni identitet što podrazumeva zamenu svih dokumenata, a Srbija još uvek nije donela zakone koji regulišu ovo pitanje. Promena socijalnog identiteta je moguća na osnovu lekarskog nalaza koji potvrđuje promenu pola, odnosno faktičkog stanja. Tada se menja status u krštenici, a na osnovu toga se menjaju sva ostala dokumenta.

- Ja sam bez problema dobio nov matični broj i ime. S tim novim matičnim brojem otišao sam u policiju. Tako sam izvadio novu ličnu kartu, potom novu radnu i zdravstvenu knjižicu, svedočanstva i diplome - kaže Vanja.

Pravno regulisanje

Podršku transeksualnim osobama pruža nevladina organizacija Gayten-LBGT iz Beograda Beogradu, koja u okviru grupe za podršku i samopodršku trans osoba savetuje ljude sa ovim problemom.

- Trenutno imamo preko 30 ljudi u grupi i želimo da stupimo u kontakt sa trans populacijom bivše Jugoslavije. Sarađujemo sa evropskim udruženjem i pokušavamo da pravno regulišemo ovo pitanje kod nas – kažu u ovoj organizaciji.

Proces polne tranzicije

Proces polne tranzicije traje više od 12 meseci i cena se razlikuje po tome da li se prelazi iz muškog u ženski pol ili obrnuto. Naš socijalni sistem nije našao razumevanja za trans osobe koje same snose sve troškove.

PRIPREMA - Razgovori sa psihijatrom

HORMONSKA TERAPIJA - Endokrinolog

POSLE GODINU DANA - Hirurški zahvat

CENA - Od pet do deset hiljada evra
 
Posetite chat server našeg vebsajta, mesto za LGBTIQA razgovore