Pozivamo vas na predavanje Franka Dote, Bio jednom „protuprirodni blud“: Homoseksualnost u jugoslavenskom socijalističkom krivičnom pravu, u sredu 13. maja 2015, sa početkom u 14.15, u sali na I spratu Instituta za filozofiju i društvenu teoriju.
Sve do sredine pedesetih godina dvadesetog veka jugoslovenska verzija „novog socijalistickog coveka“ bila je ukotvljena u autoritarni oblik ultramodernisticke i neotradicionalisticke seksualne ideologije koja je nalagala neokaljanost, cistocu i zdravlje, svojevrsni socijalisticki puritanizam u intimnim odnosima. Homoseksualnost je smatrana „buržoaskom“ i „dekadentnom“, proizvodom „izopacenog kapitalizma“, kojoj su mogli biti skloni jedino „dekadentni intelektualci“, gradanska klasa, sveštenici i neradnici, a nikako omladina i radništvo. Ta ideološka premisa materijalizovala se 1949. u nizu pokaznih sudenja protiv homoseksualaca u gotovo svim vecim jugoslovenskim gradovima i potom u Krivicnom zakoniku koji je za „muški protivprirodni blud“ predvidio kaznu do dve godine zatvora.
Ipak, s popuštanjem ideološke retoricke prezasicenosti, homoseksualnost više nije smatrana težim zlocinom koji potkopava socijalizam i kvari omladinu pa je uvrštena u kaznena dela za koja je bilo moguce izreci uslovnu kaznu ili tek sudsku opomenu. Ustavom iz 1974. zakonodavna ingerencija u materiji kaznenog prava prenesena je s federacije na republike i autonomne pokrajine, pa je svaka sastavna jedinica SFRJ ovo pitanje mogla urediti po svojoj volji.
Kriminolozi, lekari i pravnici ucestalo su u javnosti zagovarali nužnost potpune dekriminalizacije homoseksualnosti. No, došlo je do razlaza oko „protivrpirodnog bluda“: za dekriminalizaciju su se odlucile SR Slovenija, SR Hrvatska, SR Crna Gora i SAP Vojvodina, dok su „uža Srbija“, SAP Kosovo, SR Makedonija i SR BiH - zadržale to kazneno delo sve do kraja socijalistickog perioda, neke i do duboko u poslednju deceniju dvadestog veka.
Franko Dota doktorand je moderne i savremene istoriji na Odseku za istoriju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje izraduje rad na temu „Javna i politicka povijest muške homoseksualnosti u socijalistickoj Hrvatskoj (1945-1989)“. Objavio je knjigu Zaraceno porace (Zagreb, Srednja Europa, 2010) u kojoj analizira istoriografske narative o iseljavanju i stradanju Italijana Istre i Rijeke nakon Drugog svetskog rata.
Kao stipendist programa razmene Basileus ove godine boravi na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, te u arhivskim ustanovama istražuje socijalnu, pravnu i medijsku istoriju homoseksualnosti u socijalistickoj Jugoslaviji. Gotovo deset godina ukljucen je u hrvatski LGBT pokret kao jedan od osnivaca i clanova Zagreb Pridea - Povorke ponosa LGBTIQ osoba.