Koordinatorka programa javnog zagovaranja Getena, Jovanka Todorović, razgovarala je s novinarkom magazina „Karakter“, o zakonu o istopolnim zajednicama.
Za Jovanku Todorović iz Centra za prava LGBTIQA osoba - GETEN odgovor na pitanje kakav je trenutni položaj LGBT+ osoba u Srbiji zavisi od parametara kojima se on meri. „Naime, ‘papirološki’, zakonski gledano, iz godine u godinu, počev od 2009. godine sve je više zakona koji uvode odredbe koje se odnose na zabranu diskriminacije po ličnom svojstvu kakvo je seksualna orijentacija i rodni identitet. Danas tih zakona ima blizu 20, među kojima su i krovni Zakon o zabrani diskriminacije, Krivični zakonik, Zakon o radu, Zakon o mladima, Zakon o policiji... A na putu je i Predlog zakona o istopolnim zajednicama, koji će, kako je najavljeno, biti u Skupštini Srbije do kraja prolećnog zasedanja, čime će partneri istog pola uživati veći stepen jednakosti u zajednici života. Ono što predstavlja problem jeste položaj LGBT+ osoba između zakonskog aspekta i realnog života. I dalje u Srbiji imamo roditelje koji se odriču svoje dece jer su gej ili trans, imamo decu školskog uzrasta koja zadirkuju, neretko i tuku svoje vršnjake koji su drugačiji po bilo kom osnovu (a naročito po ovom), imamo nastavno osoblje koje, usled nemotivisanosti zbog malih primanja, ne želi dovoljno da se posveti problemu nasilja. Tu su i poslodavci koji najčešće ne diskriminišu više direktno, ali koji odlučuju da ne zaposle LGBT+ osobu, jer će se možda naći neko kome će takva osoba zasmetati a oni ne žele probleme u svojoj kompaniji”, objašnjava Todorović.
Kada su u pitanju trans osobe, naglašava naša sagovornica, problemi se dodatno usložnjavaju, jer često dolazi do odbacivanja od porodice, napuštanja školovanja, pronalaženja poslova u sivoj zoni zbog neregulisanih dokumenata, a jedan od najvećih problema jeste pristup zdravstvenoj zaštiti i hormonima. „Dolazak do malog broja lekara koji su specijalizovani za rad sa trans osobama je veliki izazov za trans ljude van Beograda, kako po pitanju vremena, tako i novca koji treba izdvojiti za pregled, a situacija je dodatno otežana usled pandemije koronavirusa”, ukazuje Todorović. Napada na osobe zbog pretpostavljene seksualne orijentacije ili rodnog identiteta koji su prijavljeni organizacijama civilnog društva je u 2019. bilo oko 30. „To nije mali broj, i sigurna sam da ne postoji nijedna manjinska zajednica koja zbog nekog ličnog svojstva ima toliki broj napada samo u toku jedne godine. Iako primećujem da ima sve manje govora mržnje prema LGBT+ osobama, dešava se da neko ko želi da privuče pažnju i bude tema u medijima, iznese stereotipizirane uvrede na račun LGBT+ populacije”, ukazuje Todorović.
Prema njenom mišljenju, usvajanjem zakona koji bi regulisao istopolna partnerstva, Srbija će pokazati da brine za jednak tretman svih svojih građana i da poštuje Ustav. „Lično, ovo vidim kao patriotski čin, jer je puno naših državljana i državljanki napustilo zemlju jer ne vidi perspektivu za porodičan život u Srbiji. Zakon će regulisati odnos dva lica istog pola koja se nalaze u zajednici života i ni na koji način neće ugroziti neko treće lice. Regulisaće pitanja međusobnog izdržavanja dva partnera/dve partnerke, izdržavanje dece partnerke i nasleđivanja (imovine, penzije, zdravstvenog osiguranja) i ništa više od toga. Ne postoje nikakve prepreke za usvajanje, naročito imajući u vidu da je osnovano Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, čime je usvajanje omogućeno i olakšano”, kaže Todorović za naš magazin.
Ona se nada da će donošenje ovog zakona proći bez većih osuda javnosti i podseća na izjavu patrijarha Porfirija da on ima razumevanja za probleme LGBT+ osoba, čime je, po mišljenju Todorović, u velikoj meri pacifi kovao javni prostor i možda odredio kurs i ton budućih izjava donosioca odluka. „Primećujem da se vodi živa debata na svim televizijama, od jutarnjeg progra-ma do najgledanijih političkih emisija i smatram da je to dobro, jer nam u Srbiji nedostaje dijalog. Zadovoljna sam što postoji konsenzus oko toga da se zajednički život istopolno orijentisanih ljudi mora pravno prepoznati i niko, iz široke lepeze političke misli u Srbiji, nije izjavio da se tome protivi. Ono što se postavlja kao najveći i možda jedini problem je što ljudi koji nisu naklonjeni LGBT+ zajednici, vide ovaj zakon kao uvertiru za usvajanje dece, iako nijedna od stručnjakinja koje su bile angažovane na izradi polaznih osnova za nacrt zakona o istopolnim zajednicama to ni ne pominje. Iako to sada nije tema u predloženom nacrtu, počinje i da me umara to pravdanje da ‘nema dece’, kao da su LGBT+ osobe nesposobne da brinu o deci. Dodatno je ironično što svi ti koji brinu o usvajanju dece od strane istopolnih partnera sami ne bi nikada usvojili tu istu, napuštenu decu. Zar deci nije bolje u porodici u kojoj će im neko pružiti ljubav i pažnju, pa makar bila i nekonvencionalnog sastava”, ističe Todorović.