Položaj osoba koje se bave seks radom u Srbiji veoma je težak. Bavljenje seks radom jedino je prekršajno delo za koje se zahteva zatvorska kazna (Član 16 Zakona o javnom redu i miru). Seks radnice - među kojima ima i trans osoba - su među najmarginalizovanijim i najnevidljivijim društvenim grupama, izložene diskriminaciji od strane institucija, dela policije koji zloupotrebljava svoju moć, klijenata i anonimnih osoba. Predrasude, društvena stigmatizacija i diskriminacija doprinose održavanju nasilja nad seks radnicama, ali i održavanju indiferentnosti ili odbacivaju od strane zajednica kojima pripadaju, i utiču na to da nasilje i stigma nad seks radnicama/ima budu prihvatljivi.
Ohrabrujuće je da je poslednjih godina aktivan pokret samoorganizovanja seks radnica kod nas i u regionu, (posebno Makedoniji), pre svega kroz organizaciju Sloboda prava, što je važan korak ka unapređenju njihovog položaja i ostvarivanju i zaštiti njihovih prava.
Povodom predstojećeg Međunarodnog dana prava seks radnica, za transserbia.org razgovarala sam s dugogodišnjom aktivistkinjom za prava seks radnica i članicom organizacije Sloboda prava, Kristinom Ferari, i pitala je da li smatra da seks radnice i aktivistkinje za prava seks radnica treba da izađu na ulicu, ne samo 3. već i 8. marta zajedno sa ostalim ženama koje zahtevaju radna prava, ravnopravnost i pravdu. Kristina je skrenula pažnju na to da Sloboda prava 3. mart kao dan prava seks radnica/ka tradicionalno obeležava već nekoliko godina, nekad protestnim, mirnim šetnjama i organizovanjem radionica, tribina i diskusija na kojima se govori o položaju i problemima seks radnica/ka kod nas ili predstavljaju kampanje koje su radili, a kojima se ukazuje na odsustvo prava seks radnica/ka, i dodaje:
„I sve bi to bilo lepo i korisno kada bi vlast imala sluha, volje i programe da sve to primeni kako bi poboljšala život seks radnica/ka i uklonila one prepreke kojima se krše ljudska prava, i dodatno provocira nasilje, a to su loši zakoni, nemarnost nadležnih, loše prakse, itd. Osmi mart bi trebalo da ujedinjuje sve žene u borbi za prava i emancipaciju, a ne da ih deli na ove ili one radnice. Međutim, čini se da tu ima dosta licemerja, odbacivanja od strane nekih, radikalnih feministkinja koje ne žele da čuju šta seks radnice imaju da kažu, niti shvataju njihovu poziciju. O tome koliko ne razumeju poziciju seks radnica/ka, govori njihova podrška švedskom modelu (kriminalizovanja kupovine seksualnih usluga, prim. aut.), koji se ni u inostranstvu nije pokazao kao pozitivan.“
Čini se da život seks radnica/ka u Srbiji danas nije ništa lakši nego nekad, a da je s revidiranjem Zakona o javnom redu i miru pre nekoliko godina čak i otežan, a problemi se uvećali, jer je „prostitucija“ tada postala jedini prekršaj za koji je predviđena zatvorska kazna od 30 do 60 dana. Na to Kristina kaže: „Problemi su isti oni koje smo imali i ranije, pa ih samo pomnožite sa pet. Jer to upravo jeste ta drakonska izmena zakona, sa pet puta većim novčanim i zatvorskim kaznama. Da pojasnim, zakon takav kakav je štiti nasilnike, makroe, policiju. Seks radnice/i ih ne prijavljuju kada dožive nepravdu ili nasilje. Iz razloga što će biti procesuirani/e, neće im biti pružena pomoć i još će ih ismevati. Nivo međuljudskih odnosa je i dalje dno dna. Empatija je strani pojam. Danas je policija mnogo školovanija, prošli su edukacije, svesniji su cele problematike. Umeju da naprave razlike, svesni su zloupotreba koje postoje, svesni postojanja makroa, u svakom slučaju danas bolje rade svoj posao nego pre pet godina. Ali opet, oni kažu prijavite nasilje. A to uopšte nije lako, jer ne postoji zakon na koji seks radnice/i mogu da se pozovu.“
Pogubni modeli regulisanja seks rada, kao što je švedski ili nordijski model (legalizacija seks rada, odnosno kriminalizovanje kupovine seksualnih usluga i klijenata), koji seks radnice dovodi u još gore i rizičnije situacije, gura u tajnost, zatvorene prostore, ali i izlaže riziku od HIV-a, u Evropi je uveden u Švedskoj, Islandu, Irskoj i Francuskoj, kao i u Severnoj Irskoj. Van Evrope, švedski model je na snazi još u Kanadi i Izraelu. Jedan od argumenata za uvođenje švedskog modela koji je preporučen svim državama članicama Evropske unije je taj da će uticati na „smanjenje prostitucije“, iako su naknadana istraživanja na terenu pokazala da se u Švedskoj, od kad je zakon uveden 1999. to nije desilo – ovaj model niti je uticao na smanjenje bavljena seks radom, niti je zaustavio trgovinu ljudima. Takođe, prema izveštaju UNAIDS-a o seks radu i HIVu, veoma je malo dokaza koji ukazuju na to da bilo koji krivični zakon koji se tiče seks rada zaustavlja potražnju za seksom ili smanjuje broj seks radnica/ka. Kristinu sam pitala na koji način bi država kroz zakone mogla da pomogne seks radnicama/ima i utiče na njihov položaj:
„Kriminalizacija potražnje kroz nordijski model, kao što si rekla, nije donela smanjenje potražnje, niti je uticala na smanjenje broja seks radnica/ka. I ne vidim kako bi u tome uspela. Odličan primer funkcionisanja zakona i dekriminalizacije je Novi Zeland. Tamo imate dekriminalizaciju seks rada i gotovo nikakvih problema. Čak imaju i programe za izlaženje iz bavljenja seks radom, za devojke i žene koje bi htele da prestanu da se bave seks radom, a ne znaju kako jer nisu obaveštene ili nemaju mogućnosti za promenu. Čvrsto verujem da se dobri rezultati postižu brigom i pažnjom, a ne restrikcijama i kaznama. Ako bi država vodila brigu o tim ljudima, pitala ih koje su njihove potrebe i kako da im pomogne, jer oni najbolje znaju šta su im prioriteti, mnogi od njih radili bi u boljim uslovima i bezbednijem okruženju, a takođe bi jedan broj njih nastavio svoj put van seks rada. Neki tvrde da to nije moguće, ja mislim da jeste.
Smatram dakle da je rešenje u dekriminalizaciji, samo iz razloga što bi seks radnice/i bili zaštićeni. Dekriminalizacijom seks rada više ne bi bili proganjani/e, mogli/e bi da se udružuju i da prijave nasilje. Svaki vid kontrole, donosi dalje probleme,“, kaže Kristina.
Danas se često na aktivističkoj sceni govori o tome kako je solidarnost važna, kako je međusobna podrška važna, međutim svedočimo tome da solidarnost često u ovim krugovima izostaje, a podrška je upitna, a često i tokenistička, posebno kada je pitanju podrška na primer trans osobama. O tome da li je Sloboda prava, kao organizacija koja se bori za prava seks radnica i unapređenje njihovog položaja kod nas imala podršku drugih aktivista/kinja (bilo LGBT ili feminističkih) osim Getena, i da li je bilo barem interesovanja za njihov aktivizam i borbu, Kristina kaže: „Veoma sam ponosna i na pomoć i saradnju s Astrom, to je organizacija koja se zalaže za žrtve trgovine ljudima, i kako ona uključuje i seksualno ropstvo i prinudan rad, odnosno seksualnu eksploataciju, koje ima i u svetu i kod nas, imali smo odličnu podršku od njih na tribinama u razgraničavanju između toga šta je seksualna eksploatacija, a šta seks rad. Takođe bih pomenula i Institut za javno zdravlje Batut, velika podrška, i Slađanu Baroš i njena istraživanja koja je objedinila u izdanju „Prava iznad svega i sudske prakse“, i to je to.
Godine 2016. organizacija Amnesty International traži da se seks rad globalno dekriminalizuje, jer trenutni modeli delimične kriminalizacije sprečavaju „ostvarenje ljudskih prava seks radnica/ka“. Tom zahtevu priključile su se mnoge agencije Ujedinjenih nacija, Svetska zdravstvena organizacija, Global fund for Women, kao i Međunarodni komitet za prava seksualnih radnica Evrope, a Geten je bio jedna od organizacija potpisnica zahteva. Činjenicu da je borba za dekriminalizaciju seks rada danas veoma važna, kao i njen značaj u kontekstu rada organizacije Sloboda prava i mogućnosti ostvarenja kod nas, Kristina komentariše ovako: „Da, Amnesty International je dao jasnu preporuku za dekriminalizaciju kao slobodu izbora i davanje prava seks radnicama/ima. A preporuka je stigla i iz Ženeve prošle godine, od CEDAW Komiteta[1], tela Ujedinjenih nacija, koje ima za cilj eliminaciju diskriminacije i nasilja nad ženama. Bila sam prisutna na 72. sednici Komiteta kada je razmatran izveštaj Republike Srbije i u obraćanju pristutnima mogla da iznesem realno stanje u zemlji po pitanju prevencije i smanjenja nasilja nad ženama koje se bave seks radom i ženama žrtvama trgovine ljudima. Uspela sam da se izborim za preporuku članova komiteta za ukidanje Člana 16 Zakona o javnom redu i miru, koju je država Srbija trebalo da razmotri i uvaži radi smanjenja stope nasilja i unapređenja položaja seks radnica/ka. Od tada je prošlo više od godinu dana, Srbija ništa nije uradila po tom pitanju.
Međutim, niko od njih ne može da zahteva promene ako Srbija to sama ne želi. Stiče se utisak da svaka promena koja se u Srbiji desi predstavlja lični interes vlasti i da se ništa mimo toga ne dešava. Dekriminalizacija jeste od početka primarni cilj organizacije Sloboda prava. Međutim, posle toliko javnih ukazivanja na lošu situaciju i loše zakone, rad institucija, nasilje i krivična dela nad seks radnicama/ima, posle svih naših tribina i protesta, nikada nas niko nije pozvao i pitao kako može da nam pomogne, šta treba da se promeni, da se barem razmotri situacija. Ne postoji dobra volja da se učini dobro i omogući promena u tom segmentu društva. Seks radnice/i su na dnu lestvice koja se gura na periferiju.“
Kod seks radnica/ka koji/e su trans postoji dvostruka diskriminacija, prvo kao trans osoba, a potom kao seks radnica – dešava se da trans osobe zbog neregulisanih ličnih dokumenata ne mogu da nađu drugi posao, pa se bave seks radom. Kristina se s tim slaže i dodaje: „Da, kod trans seks radnica/ka postoji dupla stigma. Ali one/i su jos veća manjina, da se tako izrazim, još nevidljiviji/e i tako samo kolateralna šteta. Pored društvene stigme, trans seks radnici/e se bore na dva fronta. Celoživotna tranzicija kao projekat - prilagođavanjem tela svom rodnom identitetu, onome što definiše njihov rod, uklapanjem u društvo. I s druge strane, borba s kriminalizacijom seks rada, gde je seks rad često jedini izvor za ostvarivanje sopstvene tranzicije. Dalje, ostvarivanjem svojih prava i bekstvo od zakonskih restrikcija. Procesuiran/a seks radnik/ca se uvek vraća svom poslu jer ga je sistem izneverio. Drakonska kazna nije pomoć. Zašto? Zato što je kriminalizacija zamka. To je ozakonjen, legalizovan način demonizacije ljudi koji se odluče za bavljenje seks radom. Kada osoba već ima dosije, nijedan drugi poslodavac joj neće dati šansu, radno mesto, neće je zaposliti, pa je osoba primorana da se ponovo vrati istom poslu. Seks radnice/i ne traže odlikovanja, a zaslužuju ih.
Sve što seks radnici/e traže je ljudski status, prihvatljivi uslovi života i pravedni uslovi za rad koje imaju i svi drugi. Seks rad je rad i njim se ne bave samo žene, već i muškarci i trans osobe. Biti seks radnik/ca nije lako, a još teže je biti trans seks radnik/ca. Osuđen si na stigmu po dva osnova. I ne samo da si osuđen od strane društva kao manje vredan, nemoralan, devijantan, već si osuđen i od strane države i zakona kao kriminalac. Čini mi se da će svaki čovek oproštaj dobiti pre od Boga, nego od čoveka i njegovih pisanih zakona.“
Na kraju, pitala sam Kristinu kakve su buduće aktivnosti Slobode prava, šta misli da je seks radnicama kod nas neophodno i šta bi im poželela za Međunarodni dan prava seks radnica/ka:
„Borba, borba i samo borba, kako bi se dokazale istina i pravda. A to nam donosi dekriminalizacija. Želim im da istraju u borbi, svi koji vole istinu i žive za pravdu, jer mnogo je palih na tom putu. Stotine seks radnica/ka u celom svetu je silovano, unakaženo i ubijeno svake godine, samo pogledajte vesti. To su poražavajuće statistike, pa se zapitajte gde je nestala ljudskost.
Sloboda prava je učinila dovoljno za sada, ja se ovim putem zahvaljujem članovima/icama organizacije, pa ćemo svi sačekati neko bolje vreme i neke druge ljude koji ce biti spremniji za saradnju i donošenje i implementaciju boljih zakona i praksi.“
*** *** ***
Geten podržava borbu i aktivizam seks radnica širom Evrope i sveta, kao i borbu za dekriminalizaciju seks rada, odnosno ukidanje kriminalizovanja seks rada. U zemljama u kojim je seks rad dekriminalizovan, seks radnice/i dobijaju istu zaštitu od eksploatacije i zaštitu svojih ljudskih prava, a takođe su priznate kao i sve druge radnice/i. Tako što omogućava seks radnicama da se organizuju kao radnice, dekriminalizacija smanjuje njihovu izloženost eksploatišućim praksama i nasilju. Cilj zakona kojim se seks rad dekriminalizuje je promovisanje dobrobiti, zdravlja i bezbednosti na radu seks radnica, kao i doprinos javnom zdravlju i zabrana bavljenja seks radom osobama mlađim od 18 godina.
Krajem septembra prošle godine, po prvi put je na stotine seks radnica marširalo ulicama Stokholma, zahtevajući prava i dekriminalizaciju seks rada. One/i su zahtevali da vlada ukine štetnu, nepravednu i stigmatizujuću kriminalizaciju seks rada i osudile/i švedski model – zakon o seks radu koji kriminalizuje klijente seks radnica/ka i kom se organizacije koje se bave pravima seks radnica širom sveta protive. Ovde možete detaljnije pročitati zašto aktivistkinje/i zahtevaju dekriminalizaciju seks rada.
Kao jedna od organizacija potpisnica Feminističkog manifesta podrške seks radnicama/ima, organizacija Geten pruža podršku samoodređenju seks radnica/ka i priznanju seks rada kao rada.
Autorka: M. Jeremić
[1] CEDAW Komitet zahteva od Republike Srbije da dostavi u roku od dve godine pisanu informaciju o merama koje su preduzete da se primene preporuke koje se odnose na usvajanje novog Zakona o zabrani diskriminacije; o povlačanju odredbe iz člana Zakona o javnom redu i miru i Prekršajnog zakona kojim se kriminalizuju žene u prostituciji, uz obavezu da se ponude programi izlaska i alternativnih prihoda za ove žene; o merama na eliminaciji višestrukih i međusobno povezanih oblika diskriminacije prema marginalizovanim grupama žena, uključujući podsticanje njihovog osnaživanja i sprovođenje sveobuhvatne analize i procene njihovog stanja i potreba; o merama da se eliminiše diskriminacija žena u vezi sa imovinom i nasleđivanjem, izjednači brak i partnerstvo u pogledu imovinskih i naslednih prava, te ostvari pravo na zajedničko vlasništvo.
Peti periodični izveštaj Republika Srbija treba da preda u martu 2023. godine.
Zaključna zapažanja CEDAW Komiteta možete pogledati ovde.