Predstava „Crvena ljubav” autorke Olge Dimitrijević biće premijerno izvedena u petak 12. februara u 20 časova u Bitef teatru.
Predstava „Crvena ljubav” nastala je po motivima romana Slobodna ljubav, ruske spisateljice i revolucionarke Aleksandre Kolontaj. Bavi se revolucionarnom idejom ljubavi, drugim rečima, dovodi u pitanje patrijarhalne i kapitalističke društvene mehanizme koji su oblikovali današnje ljubavne odnose i proizveli njihove, još uvek aktuelne, društvene forme.
Priča prati ljubavni, politički i društveni život Vasilise i Vladimira, koji su se upoznali za vreme revolucije kao ubeđeni idealisti. Pet godina kasnije, Vasilisa i dalje ostaje verna svojim idealima, dok Vladimir, uspinjući se na poziciju direktora i prisvajajući sve privilegije koje to sa sobom nosi, izneverava, koliko njihovu zajedničku politiku, toliko i ljubavnu vezu.
Danas, dok pričamo o alternativama kapitalizma, i o tome kako da mislimo o njima i kako da ih realizujemo, rad Aleksandre Kolontaj postaje ponovo aktuelan po pitanju politike svakodnevnog života na svim nivoima, od ekonomskog do emotivnog. Ako revolucija podrazumeva radikalnu promenu postojećih društvenih odnosa moći i kapitala u ime jednakosti, društvenog dobra i zajedništva, onda se ona mora desiti i unutar osnovne jedinice kapitalističkog društva, u privatnoj sferi čije je jezgo patrijarhalna porodica. Ukratko, patrijarhat, buržoaski brak i heteronormativna porodica nisu kompatibilni sa pravednijim svetom. Zato je neophodno insistirati na prevazilaženju reprodukcije rodnih i seksualnih stereotipa, smisliti revoluciju koja će probiti sva ta utvrđena ograničenja slobode i ljubavi. Prema Aleksandri Kolontaj, ljubav je u svojoj osnovi društvena emocija, a ne privatna stvar. Ljubav poseduje ujedinjujući element koji ima vrednost i značaj za celokupno revolucionarno društvo.
U svom političkom radu Aleksandra Kolontaj zalagala se za socijalnu i ekonomsku emancipaciju žena. Doprinela je razvoju socijalne zaštite dece i modela kolektivne brige o deci, reformi braka i zakona o vlasništvu, oslobađanju žena iz izolacije u domaćinstvu kako bi učestvovale u kolektivizaciji rada u domaćinstvu i artikulaciji teorije seksualnosti za novo društvo. Verovala je u emancipatorski potencijal nekomercijalnih i neposesivnih odnosa među slobodnim individuama nesputanim ekonomskom zavisnošću. Verovala je u snagu ljubavne solidarnosti zasnovane na drugarstvu i jednakosti. Postavljajući njen roman na scenu, autorski tim koji stoji iza predstave prati crvenu nit ljubavi koja nas vodi u društvenu imaginaciju (ne)mogućeg svakodnevnog i slobodnog društvenog života.
Olga Dimitrijević je mlada beogradska dramaturškinja, pozorišna kritičarka i spisateljica. Pisala je pozorišne kritike za Vreme i Teatron. Izvedene drame su „Internat“ (Dadov, 2009), „Radnici umiru pevajući“ (Hartefakt fond i Bitef, 2011), „Narodna drama“ (Pozorište Bora Stanković Vranje 2012) i „Stani da se pozdravimo“ u okviru projekta „Protok žudnje“ (TkH i CDU, Zagreb, 2014). Ostali projekti uključuju kabare „Iza ogledala“ (Kulturni centar Reks, 2012), kouredništvo knjige „Među nama – neispričane priče gej i lezbejskih života“ (Hartefakt fond, 2014), povremeni predavački rad na kvir i ženskim studijama u Beogradu, i dramaturški rad u pozorištu. Dobitnica je nagrade Sterijinog pozorja za dramu „Radnici umiru pevajući“ i pobednica konkursa Sterijinog pozorja za originalni domaći dramski tekst sa dramom „Kako je dobro videti te opet“.
U predstavi glume Vladimir Aleksić, Jelena Ilić, Milica Stefanović i Ana Ćurčin, a rađena je u produkciji kolektiva uz)bu))na))) i Bitef teatra.
Ovom prilikom vas podsećamo na naš prošlogodišnji razgovor sa Olgom o 8. martu, angažovanoj drami i ljubavi, narodnoj muzici i melodrami, nasleđu AFŽ-a i još mnogo toga.
Foto: Marija Radosavljević
Izvor: breakfast.rs