Preminula književnica Ursula K. Le Gvin - Geten

U 88. godini u svom domu u Oregonu, preminula je velika Ursula Le Gvin. Višestruko nagrađivana autorka, pisala je uglavnom romane, ali je takođe pisala i za decu, kratke priče, poeziju i eseje. Njeni prvi radovi objavljeni su 60-ih godina prošlog veka i često su opisivali futurističke ili izmišljene, alternativne svetove, kroz teme politike, prirode, roda, religije, seksualnosti i etnografije. Godine 2016, The New York Times je objavio da je ona „najveća živa američka autorka naučne fantastike“, iako je oduvek za sebe govorila da bi više volela da je pamte kao „romanopisca“.

Ursula je bila, od 2016. i zvanična kuma organizacije Gayten-LGBT. Ime naše organizacije inspirisano je Getenom, svetom androginih bića, opisanom u romanu Ursule Le Gvin „Leva ruka tame“, koji u svojoj istoriji nije imao ratove i sukobe. U tom romanu ona implicitno istražuje društvene, kulturalne i lične posledice seksualnog identiteta tako što u romanu piše o ljudskom susretu sa androginom rasom. U prepisci koju smo sa autorkom vodili 2016, dobili smo i zvaničan blagoslov da koristimo upravo njen naziv.

Inspirisala je dobitnike nagrade Buker i mnoge druge pisce, kao što su Salman Rušdi i Dejvid Mičel – kao i značajne pisce futuristike i fantastike uključujući Nila Gejmana i Ijana Benksa. Nekoliko puta je osvajala Hjugo, Nebjula, Lokus i Svetsku nagradu za fantastiku. Godine 2014. je odlikovana medaljom National Book Award za istaknut doprinos američkoj književnosti.

Le Gvin je iskoristila kreativnu fleksibilnost žanrova fantastike i naučne fantastike kako bi preduzela temeljna istraživanja socijalnog i psihološkog identiteta i širih kulturnih i društvenih struktura. Pri tome se oslanjala na sociologiju, antropologiju i psihologiju, što je navelo neke kritičare da kategorišu njen rad kao meku naučnu fantastiku (soft science fiction). Ona je prigovorila ovakvom klasifikovanju njenih dela, tvrdeći da ovim pojmom uvode podele i impliciraju uži pogled na to šta prava naučna fantastika predstavlja. Tu su takođe osnovne ideje anarhizma i zaštite životne sredine koje se iznova pojavljuju u njenim delima. Godine 2014. postavljeno joj je pitanje da li pisci naučne fantastike treba da nastoje da precizno predvide budući svet, na šta je ona odgovorila: „... zadatak naučne fantastike nije da predvidi budućnost. Umesto toga, ona predviđa nekoliko budućnosti. Pisci mogu smatrati budućnost privlačnom upravo zato što ne može biti poznata, to je crna kutija gde sve može da se kaže i desi bez straha od kontradikcija koje postoje u sadašnjosti, tj. realnom svetu. Budućnost je bezbedna, sterilna laboratorija za isprobavanje ideja, sredstvo za razmišljanje o stvarnosti, metodu.“ Zanimljivo je napomenuti da je u decembru 2009. godine napustila članstvo u organizaciji profesionalnih pisaca The Authors Guild (SAD), u znak protesta zbog prihvatanja Google-ovog projekta digitalizacije knjiga. „Odlučili ste se na ugovor s đavolom“, napisala je u obrazloženju.

Njeno mišljenje o anarhizmu blisko je povezano sa njenim taoističkim uverenjima i ove ideje su zastupljene u njenom radu. „Taoizam i anarhizam se međusobno slažu na veoma interesantne načine i sebe smatram taoistkinjom od kad sam naučila šta to znači.“

Ovde možete pogledati video snimak sa dodele prestižne nagrade National Book Award iz 2014. koji je Nil Gejmen podelio na svom Tviter nalogu nakon vesti o smrti književnice, i pročitati transkript Ursulinog govora „Sloboda“ nakon što joj je Gejmen uručio nagradu. Njen govor na uručivanju nagrade u kom kritikuje korporaciju Amazon kao „profitera“ i hvali svoje kolege autore/ke naučne fantastike, naširoko se smatra vrhuncem ceremonije.

Transkript preuzet sa sajta Peščanik:

„Od srca se zahvaljujem na ovoj divnoj nagradi, hvala mojoj porodici, agentima, urednicima, koji znaju da su za moje prisustvo ovde zaslužni koliko i ja, i da je ova nagrada njihova koliko i moja. Radujem se što je primam i želim da je podelim sa svim piscima koji su dugo bili isključeni iz književnosti, mojim kolegama i koleginicama autorima naučne fantastike i fantastike, koji poslednjih 50 godina pišu i čekaju, dok važne književne nagrade odlaze takozvanim „realistima“.

Mislim da dolazi teško vreme kada ćemo želeti da čujemo pisce koji nude alternative ovome kako danas živimo, koji našem društvu ispunjenom strahom i opsednutom tehnologijom mogu da ponude drugačije oblike postojanja i čak novu nadu.

Biće nam potrebni pisci koji se sećaju slobode. Pesnici, vizionari, realisti šire realnosti. Sada su nam potrebni pisci koji prave razliku između proizvodnje robe široke potrošnje i bavljenja umetnošću. Proizvodnja pisanog materijala prema prodajnoj strategiji za maksimizaciju korporativne dobiti i uvećanje prihoda od reklama nije baš isto što i odgovorno objavljivanje i pisanje knjiga.

Međutim, vidim kako se prodajnom sektoru prepušta kontrola nad materijalom, gledam i svoje izdavače kako u glupavoj panici, u neznanju i pohlepi naplaćuju elektronske knjige bibliotekama šest ili sedam puta više nego kupcima u knjižarama. Nedavno smo imali primer profitera koji pokušava da kazni neposlušnog izdavača, nekim piscima se preti korporativnom fatvom, dok mnogi od nas – proizvođači, oni koji pišu i prave knjige – to ćutke prihvataju. Dopuštamo da nas robni profiteri prodaju kao dezodorans i da nam naređuju šta da objavimo i šta da pišemo.

Znate, knjige nisu samo roba. Motiv profita se često kosi sa ciljevima umetnosti. Mi živimo u kapitalizmu koji deluje nepobedivo. Ali takva su bila i božanska prava kraljeva. Ljudi mogu uspešno pružiti otpor svakom obliku ljudskog nasilja. Otpor i promena često počinju u umetnosti, a veoma često u našoj umetnosti – umetnosti reči.

Imala sam dugu i dobru karijeru. U dobrom društvu. Sada, na kraju te karijere, stvarno ne želim da gledam kako se američka književnost prodaje u bescenje. Mi koji živimo od pisanja i objavljivanja želimo – a trebalo bi da zahtevamo – pošteni deo prihoda. Ali naša prava nagrada nije profit. Ona se zove – sloboda.“

Priredila i prevela: MJ

Izvor: The Guardian, Peščanik