Bugis Street u Singapuru je bilo jedno od najpoznatijih mesta na kojem su se trans žene sastajale, družile i zabavljale, u periodu od pedesetih do osamdesetih godina prošlog veka. Svake večeri, fantastična parada glamuroznih trans žena hodala bi zapuštenim ulicama raskrsnice Bugis; flertovale su sa turistima, mornarima i vojnicima, često im naplaćujući da ih fotografišu, pozivale ih na piće u obližnji bar, ili ih odvodile u tišinu sobe (ili na krov) zbog seksa.
Ulica Bugis bila je popularno mesto britanskih vojnika pedesetih koji su postali obožavatelji i ljubavnici mnogih trans žena, pa su je preimenovali u „Boogie Street“— što je zapravo posledica pogrešnog izgovora imena ovog dela grada, tako da je to ime i ostalo 70ih, posebno sa usponom disko muzike.
Trideset godina je Bugis Street cvetao kao utočište za trans žene i njihove obožavatelje, sve dok vlada nije rešila da uništi ono što su nazvali „sramnim mestom“ i „razvratnim ponašanjem“, sedamdesetih godina 20. veka. Mnogi vojnici su tada bili uhapšeni, turistima je prećeno i zastrašivani su, barovi su zatvarani, a mnoge trans žene su bile uhapšene. Na kraju su okoreli puritanci odneli pobedu i stari Bugis Street je porušen sredinom osamdestih i na njegovom mestu izgrađen je tržni centar.
Decembra 1980, francuski fotograf Alan Soldevil bio je na dvogodišnjem proputovanju po Aziji i Australiji, kada je stigao u Singapur. Nakon nekoliko dana razgledanja grada, jedne večeri se zaputio u Bugis Street.
„Za sat vremena, čudesna androgina bića krenula su da pristižu taksijem. Obučene u seksi, uske haljine ili satenske pantalone, sa teškom šminkom i na visokim potpeticama, osvojile su ovu teritoriju. Izgledalo je kao da ulica pripada njima, a njihov dramatični ulazak na scenu, pratile su oči koje su ih pažljivo proučavale i ocenjivale. Izgledalo je kao da je većina posetilaca upravo tamo da bi pratili šou koji je upravo počinjao.
Krenuo sam da razgovaram sa Anitom, koja je bila malezijskog porekla. Imala je 23 godine, i jasne muške crte lica. Bila je visoka, mršava i mišićava. Htela je da zna odakle sam i koliko ostajem u Singapuru. Tokom nedelja koje su usledile, zbližio sam se sa Anitom, o ona me je upoznala sa svojim prijateljicama: Aminom, Danitom, Delfinom, Rozom i Suzanom. Volele su da ih fotografišem, i bile su jako prirodne u tome.
Nakon pet ili šest nedelja provedenih u Singapuru, pošto sam ostalo bez novca, morao sam da krenem u Australiju. Vratio sam se 1984, kada sam saznao da će Bugis Street biti razrušen kako bi se na njegovom mestu izgradila podzemna železnica.“
I dalje postoji glamurozna legenda o Bugis Street-u, i umereno uspešan film o transrodnim ženama ovog kraja iz 1996. godine. Soldevil je zaboravio na ove fotografije Anite i njenih prijateljica koje je napravio 1981, sve dok ih nakon 20 godina nije pronašao. Otada su organizovane izložbe ovih fotografija u Francuskoj i na Tajlandu.
Prevod: MJ
Izvor: http://dangerousminds.net/comments/the_transgender_women_of_singapores_boogie_street