Kao analitičaru, istorijski podaci su mi često bitni, jer olakšavaju odgovor na pitanje, „Kako smo do nečega došli?“ Međutim, ovo postaje manje važno u odnosu na određivanje toga „gde idemo, i kako da tamo stignemo?“ To je upravo i mentalni sklop većine LGBT osoba rođenih između 1980. i 2000. kada su u pitanju građanaska prava i zagovaranje.
Nažalost, neki od transrodnih aktivista pokušavaju da ožive stare rasprave, kao jedan od onih članaka u Njujork tajmsu. Međutim, ljudi poput Džima Furata i Dženis Rejmond, koji su zagovarali takve ideje, nisu relevantne figure već decenijama. Istorijski razlozi za razlaz LGB od T postali su baš to: davna istorija, prošlost.
Dok su mnogi kritičari napali republikance jer nisu uspeli da prepoznaju posledice generacijskog pomaka u stavovima, vođstvo u LGB i T zajednicama takođe treba da uradi to isto. Oni rođeni između 1980 i 2000. će uskoro, ako već nisu, konstituisati većinu onih koje LGBT organizacije predstavljaju. Mlađima ove podele verovatno izgledaju kao skeč Monti Pajtona - Front judejskog naroda i Narodni front Judeje, ’prepiru se oko toga ko je koga ubio’.
Ja svakako ne govorim u ime svih, ali iz perspektive mladih koji su obrazovani, različiti i vole jasnu i efektivnu komunikaciju, LGB i T imaju više zajedničkih iskustava, ciljeva i prepereka i stvari koje ih povezuju, od onih koje ih možda razdvajaju.
- Svi mi kršimo rodne norme. LGB osobe krše jednu od osnovnih stereotipa i očekivanja vezanih za rod, a to je da žene treba da se zaljubljuju u muškarce, i obratno. Transrodne osobe krše neke druge rodne stereotipe, koji ponekad uključuju i ovaj, to u koga se zaljubljujemo i s kim stupamo u brak. U nekom trenutku u životu, mnogi od njih biće percipirani kao LGB ili će oni sami/e sebe doživljavati tako.
- Sociolozi sve nas kategorišu kao seksualne manjine. Jedna od posledica ovoga je fenomen poznat pod imenom stres manjine, koji pogađa LGB i T zajednice. Stres manjine uključuje i spoljne (odbacivanje, predrasude i diskriminaciju), i unutrašnje (sakrivanje svog manjinskog identiteta, obazrivost i anksioznost zbog predrasuda) okidače stresa koji vode do sniženog kvaliteta života u mnogim njegovim sferama.
- Odbacivanje od strane porodice je česta tema, a broj trans dece u hraniteljskim porodicama svedoči o tome. LGBT mladi čine 40 procenata tinejdžera beskućnika u Americi. Razlozi zbog kojih LGB deca završavaju na ulici, su isti oni zbog kojih i trans deca završavaju kao beskućnici.
- Kao deo procesa prihvatanja sebe, LGB i T osobe često prolaze kroz slične procese poricanja, buđenja i na kraju, nadajmo se, prihvatanja samih sebe.
- Autovanje je obred prelaska za bezmalo svakog u okviru zajednice. Svi mi znamo šta je strah, bol, izolacija, dobra i loša iznenađenja na čitavom tom putu. To su priče koje delimo i sa kojima se empatišemo. Kada sam ispričao jednom gej muškarcu kako je izgledalo moje autovanje supruzi, bio je jako uznemiren, jer je i sam isto iskustvo imao sa svojom ženom nekoliko godina ranije. Na kraju, većina nas izgubi svoje voljene u toku procesa, i te ožiljke nosimo kao zajednički teret.
- I dalje smo zarobljeni u borbi sa psihijatrijskom zajednicom. Iako je DSM-5 korak napred za transrodnu zajednicu, a LGB zajednica je izborila mnoge od tih borbi pre 40 godina, istina je da se još uvek borimo. NARTH (jedna od organizacija koje se zalažu za eliminisanje homoseksualne želje i ‘preobraćanje’ gej osoba u heteroseksualne, Prim.prev.), još uvek postoji. I dalje ima onih koji zagovaraju popravnu terapiju, uključujući i neke osobe koje su članovi/ce odbora Američke psihijatrijske asocijacije.
- Brak za sve je pitanje koje pripada svima nama. Zakoni koji se tiču legalnosti brakova trans osoba i dalje su jedna sveopšta konfuzija zbog koje su mnoge trans osobe žrtve poništavanja braka bez upozorenja. Jedini izlaz iz svega toga je bračna jednakost i kraj zakonu koji definiše brak kao zajednicu muškarca i žene.
- I dalje smo suočeni sa diskriminacijom i nedostatkom zaštite na poslu. Dok su skorašnji sudski procesi doprineli boljoj zaštiti transrodnih osoba na poslu, veoma mali broj uživa zakonsku zaštitu ili inkluzivnu radnu politiku. LGB osobe imaju bolje strategije jednakih mogućnosti, ali imaju slabu zakonsku zaštitu u smislu precedentnog prava. Na kraju, imamo još puno nedovršenog posla, i jedan dobar zakon protiv diskriminacije na poslu izgleda kao pravi način za rešavanje oba problema.
- Osobe rođene izmežu 1980. i 2000, čak i oni koji se identifikuju kao LGB, mnogo lakše prihvataju ideju rodne fluidnosti i zajedništva u okviru LGBTTQQIA.
- Moramo se svi/e držati zajedno, ili ćemo zasigurno ispaštati odvojeno. Religiozne grupe koje šire mržnju prema nama, ne prave razliku između LGB i T. Po njihovom mišljenu, svi/e smo mi na pogrešnoj strani, onoj suprotnoj od božije. Kada je moj prijatelj, trans muškarac bio napadnut prošlog vikenda, ljudima koju su ga napali nije bilo bitno da li će ga klasifikovati kao lezbejku ili trans muškarca. Etički gledano, svi/e mi imamo obavezu da se suprotstavimo opresiji, bez obzira na etikete.
Nalazimo se na prekretnici koja će dovesti do kulturne promene. Demografija i vrednosti Generacije Y (rođeni između 1980 i 2000. prim.prev.), njeni su glavni pokretači. Predvodnici svih boja, treba da shvate da će ova generacija biti njihova osnova još dugo, dugo. Stara računica po kojoj je trans inkluzivnost nešto što stvara podelu, više ne pije vodu za današnje tridesetogodišnjake/inje i mlađe. I zaista, stvaranje podele, granice gde je ranije nije bilo je kontraproduktivno. To usporava napredak, i razvodnjava poruku inkluzivnosti i prihvatanja. I najviše od svega, predstavlja rizik za gubljenje onih koje treba da predstavljate u procesu napretka.
Brajan Tejnhil
Objavljeno 25. 2. 2013.
Izvor: Huffpost Gay Voices
Prevela: MJ