„Žena je vreća stvorena da trpi.”
Kanon Leke Dukađina, 15. vek
O praksi zakletih devica prvi put su pisali misionari, putnici, geografi i antropolozi koji su posećivali planine severne Albanije u 19. i ranom 20. veku.
Druga imena pod kojim su zaklete device poznate su vaze e betuar (najčešći naziv u upotrebi danas za bebu ili devojčicu), mashkull (savremeni naziv, koristi se oko Skadra), virgineshe, virgjereshe, verginesa, virgjin, verginesha, muskobani, muskobanj, ostajnica, tombelija, basa, harambasa (Crna Gora), tobelija (Bosna,vezana zakletvom), zavjetovana djevojka (Hrvatska), sadik (Turska, iskrena, pravična).
Kanun (Kanon Leke Dukađina), zapoveda da porodica mora biti patrilinearna (imovinu naseđuje muškarac u porodici) i patrilokalna (nakon sklapanja braka, žena dolazi u kuću supruga i njegove porodice). Žene se tretiraju kao porodična svojina i Kanun im oduzima mnoga prava. Žene ne mogu da puše, nose sat i nemaju pravo glasa. Ne mogu da kupuju zemlju i ne mogu da se bave mnogim zanimanjima. Postoje čak i mesta na kojima im je zabranjen pristup.
Smatra se da su zaklete device jedina formalna, društveno definisana FTM interrodna i krosdreserska uloga u Evropi. Slične prakse postoje kod urođeničkih plemena u Severnoj Americi.
Različiti su razlozi zbog kojih bi žena želela da postane zakleta devica, i oni koji su se bavili ovom pojavom zabeležili su različite motive. Neke su rekle da su se oduvek osećale više kao muškarci nego žene, a druge su se nadale da će na taj način izbeći neželjeni brak, ili da će potpuno zaobići instituciju braka. Oštro su kažnjavane ukoliko bi se ogrešile o svoju ulogu – bile su kamenovane ili žive zakopane.
Zabeležene okom kamere Feature Shoot, projekat Sworn Virgins of Albania, autorke Džil Piters bavi se ženama na Balkanu koje su odabrale celibat kako bi zaobišle represivne zakone Kanuna, koji im zabranjuju sve, od prava da glasaju, rade, ili da psuju i piju.
Uredila MJ
Pogledajte fotografije zakletih devica iz Albanije.
Photo credit: Jill Peters