Rod i spol nisu uklesani u kamenNakon operacije i prilagođavanja spola u rodnom listu jedan je naš fakultet odbio to provesti u diplomi.

Na granici ih policija izvlači iz autobusa i promatra "pod povećalom". Račun u banci, događalo se, nisu mogli zatvoriti jer im ime ne odgovara spolu u dokumentima.

– Kolegi su u Dubrovniku, gdje je tražio smještaj, prijetili policijom jer su mislili da ima krivotvorene dokumente – kaže 29-godišnji Arian Kajtezović.

Samo su to neke od nelagodnih situacija s kojima se suočavaju transrodne osobe u Hrvatskoj.

– Najteže je kod prijava za posao. Čim poslodavac vidi da se fotografija i ime ne slažu, odmah nas prekriže – nastavlja.

Faza samoprihvaćanja

Zakon im pak dopušta promjenu imena, no spol u osobnim dokumentima još uvijek ne mogu promijeniti. Arianu u osobnoj iskaznici i dalje pod spolom stoji "ženski", a ime je promijenio još prije tri godine. Baš kao što i njegovoj 23-godišnjoj prijateljici, studentici, piše "muški". Oboje su aktivisti udruge Trans Aid.

– Što se imena tiče, zakon nalaže da se izmjene u rodnom listu i ne smiju vidjeti, nego piše samo novo ime i napomena da je promijenjeno. Sami tako odabiremo hoćemo li nekom reći kako smo se prije zvali – objašnjava Arian. Kada je i sam mijenjao ime, popunio je zahtjev i čekao mjesec dana. Nema pri tome, dodaje, problema, osim što se znaju susresti s neupućenim administratorima. Prilagođavanje spola definirano je u Zakonu o državnim maticama iz 2013., no da bi zaživjela u praksi, potrebne su upute iz zasebnog pravilnika koji propisuje Ministarstvo zdravlja. Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za prilagođavanje spola ili o životu u drugom rodnom identitetu napisan je prije godinu dana, no još nije zaživio. Nije ni u redu, stava su u udruzi Trans Aid, da o nečijem identitetu odlučuju medicinski stručnjaci.

– Transrodne osobe su one koje u jednom periodu svog života shvaćaju da rod koji im je pripisan rođenjem ne odgovara njihovu identitetu – objašnjava 23-godišnja studentica.

– Rod i spol nisu toliko uklesani u kamen, kako nas uče – nastavlja Arian. Nužno je, ističu, dopustiti drugima da žive zadovoljnije.

Kada je svojim bližnjima otkrila kako se osjeća u svom tijelu, naša sugovornica suočila se s neprihvaćanjem.

– Najteže se tata nosio s time. Mnogi roditelji proživljavaju fazu tugovanja, ne vide više svoje dijete kao nekad. S vremenom je moguće to prihvatiti – kaže ona. Transrodne osobe, poručuje, i ne trebaju čekati da ih drugi prihvate.

– Važno je da prođu fazu samoprihvaćanja – ističe.

Arian je u početku mislio kako kod nas nema transrodnih osoba. Istraživao je, kontaktirao s psiholozima i shvatio da nije sam.

– Čim sam naišao na prvu podršku, bilo je lakše – prisjeća se.

Koliko je naših građana poput njih, teško je procijeniti. U udruzi je okupljeno 15 članova, no puno je širi krug onih koji ih zovu za savjet.

Bez obzira na to što je Zakon o državnim maticama izmijenjen 2013., ni tadašnji zakonodavni okvir ni institucionalni mehanizmi nisu, dakle, omogućili transrodnim osobama uređen medicinski i pravni postupak prilagođavanja spola i/ili odabira života u drugom rodnom identitetu. Upozorava na to i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

– Zakonskim izmjenama omogućena je tzv. administrativna promjena spola temeljem rješenja matičnog ureda, koji odlučuje na osnovi pozitivnog ili negativnog mišljenja Nacionalnog zdravstvenog vijeća – objašnjava pravobraniteljica Višnja Ljubičić.

No ni donošenje gore spomenutog pravilnika, ističe ona, nije riješilo problem spolne tranzicije u smislu kreiranja stvarnih uvjeta za medicinsko prilagođavanje spola, odnosno promjenu rodnog identiteta u državnim maticama.

Operacije u Srbiji

– Nacionalno zdravstveno vijeće zastalo je s izdavanjem mišljenja jer Ministarstvo zdravlja nije u rokovima propisanim pravilnikom izradilo stručne smjernice za zdravstvene radnike i psihologe uključene u postupak spolne tranzicije – navodi Višnja Ljubičić. Ured pravobraniteljice inicirao je, ističu, desetak sastanaka s ministarstvom i NZV-om u prošloj i ovoj godini.

Ministarstvo je potom, nastavljaju, izradilo listu stručnjaka, a nedavno su objavljene i Stručne smjernice. Javna rasprava o Smjernicama otvorena je do 27. studenog, a nakon toga će, vjeruje pravobraniteljica, nestati sve prepreke za prilagođavanje spola. I Nacionalno zdravstveno vijeće im je obećalo, navodi, da će u najkraćem mogućem roku početi ispisivati pozitivna mišljenja.

U ranijoj praksi NZV je pozitivno mišljenje davao uglavnom transrodnim osobama koje su im uspjele dokazati da su nepovratno promijenile spol. Odstupili su tek u slučaju jednog maloljetnika, ali nakon tužbe Ustavnom sudu.

– Takve se operacije u Hrvatskoj realno ne provede, a kada se od HZZO-a zatraži upućivanje u inozemstvo, odgovore da je to estetski zahvat – prenosi iskustva iz prakse odvjetnik Danijel Fosić iz zagrebačkog odvjetničkog ureda Jelavić i partneri. Srbija je najbliža zemlja u kojoj se takvi zahvati provode praktički rutinski, ali za približno 10.000 eura. No, i ako sami skupe novac te u susjedstvu operativno prilagode spol, ne jamči im to da će u Hrvatskoj riješiti sve svoje probleme.

– Jedna je naša stranka uspjela prilagoditi spol u rodnom listu nakon operacije u Srbiji i nakon našeg tužbenog zahtjeva Upravnom sudu. No fakultet joj ne dopušta takvu promjenu u diplomi, što joj onemogućava zapošljavanje – navodi odvjetnik Fosić.

Ako ih pak Vijeće odbije, ruke su im vezane.

– Njihovo, pod navodnicima, mišljenje zapravo je odluka jer upravno tijelo isključivo po njemu odbija ili prihvaća zahtjev za promjenu spola. Protiv Vijeća se ne možemo žaliti pa nema ni mehanizma kontrole. Žaliti se možemo na upravno tijelo, a onda Ministarstvo kaže kako se to tijelo samo pozvalo na NZV i tu je kraj – zaključuje naš sugovornik.

Izvor: www.vecernji.hr
Foto: Marko Mrkonjic/PIXSEL