Kada se priroda poigra sa hormonima - Geten

transLjudi trpe diskriminaciju i nasilje u društvu, nemaju nikakva prava jer država nije zakonski regulisala njihov položaj
 
Broj transeksualnih osoba u Srbiji niko ne zna. Zbog izražene netrpeljivosti u okruženju, ti ljudi se uglavnom kriju i ne žele javno da pričaju o sebi. Svetska statistika pokazuje da se poremećaj rodnog identiteta kod muškaraca javlja na svakih 11.000, a kod žena ga ima jedna od trideset hiljada. Transeksualnost je pojava koja nastaje kod embriona bebe, smatra se da majka nije u stanju da luči dovoljno testosterona, ako je beba muška, ili estrogena, ako je beba ženska, pa se razvijaju samo sekundarne osobine jednog pola, a mozak se razvija kao drugi pol.

U međunarodnom zdravstvenom registru bolesti transeksualnost se vodi pod šifrom ICD-10 i podeljena je na tri grupe.

„Transseksualizam je kada osoba ima jedan identitet, a živi i oseća se kao drugi pol, na primer kada živi kao muškarac, a oseća se kao žena“, objašnjava dr Bogdanka Čabak i dodaje da je transvestizam „pojava kada osoba jednog pola oblači odeću drugog pola, ali ne želi hirurškim putem da promeni pol“.

Transvestiti imaju potrebu da budu i muškarci i žene. U transeksualne osobe ubrajaju se i osobe kod kojih se poremećaj rodnog indentiteta javlja još u ranom detinjstvu.

„Te osobe izražavaju trajnu i snažnu teskobu. Dečak smatra sebe devojčicom, tako se i ponaša. Devojčica sebe doživljava kao dečaka. Ta deca su trajno neprihvaćena od drušva, prvenstveno od svojih roditelja“, objašnjava Čabakova.

Anđela ima 21. godinu, student je na Beogradskom univerzitetu i želi da promeni pol. „Sada sam muško, ali sam odlučila da promenim pol. Presek sam napravila pre godinu dana, kada sam krenula na psihoterapiju“, kaže Anđela za „Borbu“.

Ona je imala problema u početku, jer je uspevala da se zaljubi i u muškarce i u devojke. A onda je shvatila da je više privlače devojke i da živi u pogrešnom telu. Od svoje sedme godine oblačila je mamine stvari. Majka joj je to branila, ali je onda uvidela da je ona takva i da će se čitavog života oblačiti i živeti kao žena.

„Mnogi ne znaju moj problem i bojim se da im saopštim, znaju samo osobe koje me jako vole i koje me podržavaju“, priča Anđela i dodaje da pol neće do kraja promeniti sigurno još dve godine, jer mora da završi fakultet i odsluži vojsku. Svoj život Anđela ne može da zamisli pored muškarca, ali ne može ni sebe da zamisli da do kraja života ima telo muškarca, a da živi kao žena.

„Osoba treba da oseća i da zna da li želi ili ne želi da promeni pol upravo zbog procesa koji je jako težak i komplikovan“, kaže Anđela.


U Beogradu postoji organizacija Gejten-LGBT, u koju dolaze transeksualne osobe i obraćaju se za pomoć.

„Kod nas dolaze transeksualne osobe na psihološku terapiju, obraćaju nam se za savete i pomoć, jer u društvu one nailaze na prezir i diskriminaciju“, izjavio je za „Borbu“ Milan Đurić, psihoterapeut sa LGBT osobama.

On kaže da ljudi trpe najgoru diskriminaciju i nasilje od društva na svim nivoima i nemaju nikakva prava, jer država nije zakonski regulisala njihov položaj. Za transeksualne osobe obično se vezuje i termin prostitucije, ali one ne moraju da rade kao seksualne radnice. Postoje transeksualne osobe koje su visoko obrazovane i rade na dobrim radnim mestima, ali one kriju rodni indentitet. U našoj zemlji transeksualne osobe nisu prihvaćene i one su tabu tema.

„Istraživanja pokazuju da je veliki broj lekara i psihologa neobavešten o životu transeksualaca i imaju predrasude o njima, tako da nije čudno što građani imaju pogrešnu sliku“, izjavio je Đurić. Zakon je nesenzibilan prema transosobama, oni posle operacije mogu da promene dokumenta na osnovu „rupe u zakonu“, ali sam zakon ne reguliše specifično pitanje transosoba i, uglavnom, nailaze na mnoge poteškoće. U zakone zemalja Evropske unije uvodi se kategorija rodnog indentiteta i rodnog izražavanja, koja štiti osobe koje su odlučile i imaju potrebu da promene pol. Žana ima 40 godina i radi u kulturi i izdavaštvu. Ona je promenila pol pre dve godine. Kaže da je kroz promenu pola brže prošla nego što je mislila jer je imala puno energije i volje za to. Prvo je bila godinu dana na hormonalnoj terapiji i za to vreme je išla kod psihijatra. Tek kada joj je psihijatar dao saglasnost, hirurg je pristao da je operiše. Posle promene polnog organa lekar joj je savetovao da tri meseca nema polne odnose, jer je to, ipak, osetljiva operacija, ispričala je Žana. Ona danas nema nikakvih zdravstvenih smetnji i odlično se oseća jer joj se psiha i telo sada slažu. Na pitanje kako je sredina u kojoj radi prihvatila njenu promenu, rekla je da nije imala problema, jer su svi primetili da se drugačije oblači. Počela je polako da unosi izmene u svoj izgled i život.

„Ljudima koje volim i s kojim sam radila rekla sam da ću da promenim pol i da želim da postanem žena i svi su me prihvatili, sa njima nemam problema“, priča Žana. Ona dodaje da se radna organizacija u kojoj je radila raspala, ali da sada radi isti posao koji voli, samo više ne govori da je nekada bila muško i da se operisala kako bi postala žena.

„Onome ko me ne poznaje i koga nisam znala od ranije, ne govorim da sam promenila pol, jer ljudi nemaju razumevanja i strah me je kako bi me prihvatili i i pitam se da li bi me optuživali“, kaže Žana.


U Aušvicu roze trake za homoseksualne i transeksualne osobe

Pred Drugi svetski rat pojam transvestit je uveo nemački psihijatar Magnus Hiršled. On je imao svoj institut u Berlinu u koji su dolazili homoseksualci i transeksualne osobe. Nacisti su ga ubili za vreme Drugog svetskog rata. Homoseksualce, transvestite i lezbijke ubijali su nacisti, a u Aušvicu su morali da nose roze trake.



Merlinka iz Ulice Gavrila Principa

Priču o transvestitima na filmsko platno stavio je Želimir Žilnik u svom dokumentarnom filmu „Dupe od mramora“.

Žilnik nam je predstavio kako transvestiti žive ne beogradskim ulicima, i zabeližio život najpopularnijeg transvestita u Beogradu Merlinke. Ona radi kao seks radnica i jedino tako ume da funkcioniše. Zna da je transvestit. U opštem ludilu ratnih devedesetih, u seksualnom i tanzicijskom paklu, ima potpunu sliku o sebi. Merlinka se povukla iz prostitucije i živela je sa svojim ljubavnikom. Ubijena je u svom stanu. Prema nezvaničnim informacija, ljubavnik ju je pretukao, a ona je podlegla povredama. Slučaj o njenom ubistvu nikada nije razrešen. Merlinka je ostala zapamćena po izjavi „Evo, ja radim u Ulici Gavrila Principa. Šta je on doneo Srbima? Rat, glad, nevolje... A ja? Ja sam hiljade i hiljade Srba usrećila - ova ulica treba da se zove po meni!“

Mia Kuzmanović

Izvor: Borba
Posetite chat server našeg vebsajta, mesto za LGBTIQA razgovore