Porodične vrijednosti - Geten

familyDvije tate sa razlikom – nismo rođeni kao muškarci

Naša jutra prate rutinu koju, bilo koji roditelj bebe koja ima velike potrebe, može da prepozna. Teturajući ustajemo iz kreveta, neispavani i zabrinuti. Naš osmomjesečni sin ima dijareju i od kada je rođen dobro je spavao samo jednu noć. Obično se budi svaka dva ili tri sata, uplašen i u bolovima. Postali smo stručnjaci u tješenju neutješnog djeteta. Dok Met hrani bebu i daje joj lijekove, ja pokušavam da procijenim u kojoj mjeri će me mišići danas boljeti, i doručkujem. Nekako usklađujemo tuširanje, oblačenje i spremanje Blejka u centar za dnevni boravak. Met kreće prvi sa bebom, a i ja krećem na posao, u kancelariju gdje radim terapiju ili u kancelariju u kući.

Otkad je beba stigla, postoji jako malo dragocjenih momenata kada Met i ja možemo da budemo sami. Veoma su rijetki trenuci kada može da se probudi požuda. Neobično smo stidljivi u tim trenucima samo za odrasle, kao da nas je roditeljstvo načinilo strancima. Kuća je u neredu. Čisti veš, koji ne možemo da složimo jer nemamo vremena, samo se gomila i miješa sa prljavim vešom. Pa ipak i dalje smo puni ljubavi jedan prema drugome i prema Blejku. Met je spomenik strpljenju. Njegova velika i duboka ljubav prema našem sinu ostavlja me nijemog. Met i ja radimo nešto što većina drugih ljudi ne shvata ozbiljno. Mi smo dvoje ljudi koji žive zajedno i podižu dijete. Ali naša porodica nije kao ostale, tako da se uvijek plašimo da neka zlonamjerna osoba ili moćna institucija ne preduzme mjere protiv nas i poremeti nam živote. To je zato što smo obojica transdžender muškarci (ženski pol smo promijenili u muški) i moj dečko je majka mog djeteta.
-------------

Ovako je sve to bilo. Meta sam upoznala prije skoro deset godina kada sam bila jedna od “opasnih čikaških lezbejki koju su nosile visoke čizme,” kako me je Met tada zvao. To je bilo prije nego što je promijenio pol. Živjela sam u nečemu što je trebalo da bude otvoren odnos. Ali moja partnerka nije mogla da toleriše tu strastvenu aferu, pa sam raskinula sa Metom. Prije tri godine smo se opet sreli. U to vrijeme, Met je već nekoliko godina bio na testosteronima, operisao je grudi i imao je bradu. Radio je za šankom Usamljene zvijezde, ozloglašenog bara u San Francisku koji posjećuju krupni, maljavi gej muškarci. Ja sam tada bila sama više od godinu dana i suočavala se sa dugom i teškom bolešću svoje majke.

Bestidno sam jurila Meta, iskreno i ponizno se izvinjavajući zbog lošeg ponašanja u prethodnoj pornografskoj e-mail poruci. Vjerovatno nisam ni zaslužila drugu šansu, ali on mi ju je ipak pružio. Naša veza je izazvala skandal. Doživljavali su nas kao lezbejsko/pederski par, a ne kao gej/bi par kako smo mi doživljavali sami sebe. Kada sam otišla u Jutu, da sa majkom provedem poslednji mjesec njenog života, Met se kasnije pojavio na njenoj sahrani i smjesta je dobio otkaz s posla. Tada sam počela Metu da govorim kako i ja razmišljam o promjeni pola.

Imala sam rane simptome menopauze i jednostavno nisam mogla da zamislim kako namjerno gutam estrogen. Dok sam bila dijete, često sam govorila ljudima da ću, kada porastem, biti dječak. U toku puberteta, osjećala sam se sve neudobnije u ženskom tijelu i identitetu. U svojim dvadesetim, istraživala sam mogućnosti promjene pola, ali sam bila obeshrabrena lošim kvalitetom operacije polnih organa i uplašena zbog moguće izolacije. Nisam bila sigurna da li mogu da razdvojim posljedice mizoginije od nezadovoljstva sopstvenim polom. I tako sam pokušala da budem drugačija, seksualna avanturistkinja lezbejka koja se zajebava sa polom i koja uživa svaku moguću mušku privilegiju. Ali, to mi, jednostavno, nije bilo dovoljno.

Kada sam imala 45 godina, promjena pola me je plašila. Plašila sam se da neću moći da zarađujem za život pošto su mi profesije lezbejske terapeutkinje i novinarke donosile prihode. Ali, nisam znala šta još da pokušam, a kognitivna disonanca me je izmorila. Met mi je rekao da želi da podižemo bebu. Nekoliko godina nije uzimao testosterone zbog jakih migrena koje su se javile kao neželjeno dejstvo terapije. Nije mislio da može da usvoji dijete, tako da je želio da ima svoje.

Ja sam uvijek smatrala da djetetu nema mjesta u mom životu. Ali kad mi je majka umrla, shvatila sam da sam se plašila njenog neodobravanja. Moja majka, strastvena desno orijentisana Mormonka, nikad nije prihvatala moj queer identitet, i pomjerila bi i nebo i zemlju samo da me spriječi da imam dijete. Izgledalo mi je da je Metu duhovno zacrtano da bude roditelj. Prisustvovanje majčinoj smrti mi je otvorilo srce. Shvatila sam da želim da budem dio stvaranja novog života.

Nismo htjeli da uradimo ništa što bi škodilo bebi, pa smo tražili najbolji ljekarski savjet. Bili smo kod mnogih ljekara i svi su nam rekli da je ono što želimo da uradimo neobično, ali da je biološki moguće. Tako smo počeli da tražimo odgovarajućeg donatora sperme koji ima dva testisa. Od toga je ispala prava sapunska opera. Momci koji su na sve strane po seks klubovima rasipali spermu, u razgovoru sa nama odjednom su počeli da cijene svoju svetu tjelesnu tečnost. S vremena na vrijeme, prolazili bismo kroz isti scenario. Momak, od koga bismo tražili da bude donator, bi nam rekao, “Ne želim da budem otac. Ne želim odgovornost.” Mi bismo rekli, “U redu je. Ne očekujemo od tebe da se brineš o djetetu. I koristićemo spermu od više donatora tako da niko pouzdano ne zna čijoj spermi se posrećilo.” A onda bi se momak zapanjio i rekao, “Ali kako ću onda znati da je beba moja?”
.............

Mi smo transdžender muškarci (ženski pol smo promijenili u muški) i moj dečko je majka mog djeteta.
.............

Na sreću, pronašli smo trojicu muškaraca koji vole nas, ali ne vole djecu. Više od godinu dana kasnije, tu smo, sa sinom koji vrišti od radosti kada ugleda mačku boje kornjačinog oklopa, zločesto na pola pregrize pahuljicu od kukuruza i onda je izbaci iz usta, otvara kuhinjske elemente i izvlači najveće šerpe i po njima, kao po bubnjevima, udara velikom kašikom. Naše matične porodice i komšije su jako ljubazni i fini prema nama. Jedini koji su se uznemirili su streit-identifikovani homofobični muškarci koji su ranije bili žene i koji su, preko interneta, počeli da Meta oslovljavaju njegovim ženskim imenom, zato što pravi muškarci ne mogu da zatrudne. Jedan od tih zadrtih muškaraca je rekao da bi za bebu bilo bolje da je mrtva nego da je podiže dvoje ljudi koji “su zbunjeni zbog svog pola”.

Naša velika i, s ljubavlju odabrana porodica, koju čine gej muškarci, lezbejke, biseksualci/ke, transdžender osobe i heteroseksualni/e saveznici/e, štiti nas od ovakve vrste neprijateljstva.

Isto tako, čujemo da postoji veliki broj muškaraca koji su bili žene koji imaju ili žele da imaju djecu. Kao Blejkove tate, stvorili smo selo koje nam pomaže da ga podižemo.

Nekoliko mjeseci prije nego što je Blejk rođen, počeo sam da uzimam testosterone. Dok on uči kako da uzme stvari u ruku, škljoca jezikom, pridržava sopstveni stomak i hoda dok ga niko ne drži za ruke, ja prolazim kroz metamorfozu. Kukovi su mi manji, mišićna masa raste, i čini mi se da sam svaki dan maljaviji po licu i tijelu. Glas mi je dublji i seksualni nagon mi je pružio novootkrivenu empatiju sa momcima koji od kurvi traže da im puše. Kada pomislim da mogu da nastavim sa ovim procesom – operišem grudi i prođem kao muškarac – srećniji sam nego ikada u životu. A kada pomislim da će me nešto zaustaviti, postajem veoma depresivan.

Većina mojih prijatelja, gejeva i lezbejki, su oduševljeni mojom promjenom pola, pa zasad, moja terapijska praksa nije zatvorena. Ipak, ne brkam to malo ostrvo prihvatanja koje uživamo u ultraliberalnom San Francisku sa stvarnom slobodom ili tolerancijom. Sastav naše porodice je kontroverzan čak i među lezbejkama i gej muškarcima, posebno onima koji vjeruju da je prilagođavanje opštevažećim standardima najbolji način da osiguramo naša ljudska prava. Ali bar među nekim queer aktivistima/kinjama, onima koji/e su spremni/e da žive u istinski raznolikom društvu oslobođenom od rodne tiranije ili prepisanih zadovoljstava, možemo da uživamo mjesto za stolom. I uživamo.

 

Patrik Kalifia Rajs (Patrick Califia-Rice) je autor (po imenom Pat Kalifia) nekoliko tomova queer teorije i pornografije. Kod nas je objavljena jedna njena/njegova knjiga Mačo kučke, u izdanju kuće RENDE. Njegovo najnovije djelo je Sex Changes: The Politics of Transgenderism

 

Izvor: www.villagevoice.com/features/

Prevod: Rada Grubačić

Ličnosti

  • Kristina Ferari: „Seks radom se dobrovoljno bavim, nije pravedno da me kažnjavaju“ +

    Kristina Ferari: „Seks radom se dobrovoljno bavim, nije pravedno da me kažnjavaju“ Na Međunarodnom festivalu queer filma, Merlinka, biće prikazan i film Nikole Spasića, „Kristina“. Razgovarali smo sa Kristinom Milosavljević, alias Kristinom Ferari, glavnom protagonistkinjom filma. Opširnije...
  • Profesor Đorđević: Promena pola nije hir +

    Profesor Đorđević: Promena pola nije hir Niko ne želi da je u tuđoj koži, govorili su još grčki filozofi, međutim, ima i onih koji ne vole ni što su u svojoj. Opširnije...
  • Žarana Papić: Feminističko sećanje, generacijski prenosi i suživoti +

    Žarana Papić: Feminističko sećanje, generacijski prenosi i suživoti Pre dvadeset godina, 10. septembra 2002. umrla je Žarana Papić, jedna od glavnih osnivačica organizacije Geten, izuzetna teoretičarka, antropološkinja i zagovornica feminističke kritičke misli i doajenka jugoslavenskog feminističkog pokreta. Opširnije...
  • Haled Hoseini ponosno saopštio da mu je ćerka trans +

    Haled Hoseini ponosno saopštio da mu je ćerka trans Haled Hoseini, romanopisac, ambasador dobre volje UNHCR-a i lekar, autor bestselera „Lovac na zmajeve“ i „Hiljadu čudesnih sunaca“, 14. jula je saopštio na društvenim mrežama da se jedna od njegovih Opširnije...
  • Mikaela Hae Rodriges: Ljubav pobeđuje +

    Mikaela Hae Rodriges: Ljubav pobeđuje Mikaela Hae Rodriges po španskoj ili M. Džej Rodrigez prema engleskoj transkripciji prva je transrodna glumica i pevačica koja je na 79. dodeli Zlatnih globusa u istoriji ove nagrade dobila Opširnije...
  • 1